IT-14.XI.LA STAMPA- BETTIZA O PACIFISTIMA

ITALIJA LA STAMPA 14. XI. 2001. Zbogom burqi "Pad Kabula gotovo bez pucnja veliki je udarac učiteljima dvojbe. Po treći put u deset godina pogriješili su računicu i dijagnozu, ponavljajući ono što su već rekli u vrijeme Zaljevskog rata i intervencija na Kosovu: da je uporaba oružja u međunarodnim razmiricama ne samo neprihvatljiv zločin, nasilje nad nevinima, nego i tehnički pogrešan pristup koji će pogoršati krize i osnažiti zle razbojnike, umjesto da ih potuče. Tako, razmećući se mudrom čovjekoljubnom neutralnošću, praveći se da u ime 'političkog rješenja' štite napadnute, u stvarnosti su uvijek nastojali odgađati trenutak pada i kažnjavanja napadača. Nekada su branili Saddama Huseina, a da nisu našli ni jednu riječ u prilog Kuvajta. Potom su, bez da su uputili ijedan vidljivi prosvjed protiv Karadžića i Mladića, odgađali bilo kakav sud o srpskoj opsadi Sarajeva ili o koljačima Srebrenice: u modi nije bila sućut za jadne bosanske muslimane. Neće biti ni koju godinu poslije za kosovske muslimane čija su se očajničke lica ukazivala u desetcima tisuća na našim televizijskim ekranima: tada je bilo u modi prosvjedovati protiv NATO-a i ići rukovati se s beogradskim počiniteljima genocida kojemu su pacifisti, postkomunisti i legisti željeli dug život i vlast. (...) Prvo Mazar-i-Sharif, potom Kabul pali su odjednom, ne pružajući nikakav pozornosti vrijedna otpor ulasku sjevernih saveznika, a koje su domaći ljudi primili kao osloboditelje, a ne kao tlačitelje. Kasandre dvojbi, prilično ravnodušni spram ljudskih i građanskih prava, nisu uračunali u prognoze tri osnovne činjenice. Prva: Sjedinjene Države i njihovi islamski saveznici pokrenuli su oslobodilački rat protiv terorističkog i srednjovjekovnog režima koji je bio u manjini, za razliku od Sovjetskog Saveza koji je 1979. pokrenuo okupacijski rat protiv Afganistana kao takvog. Drugo: Sjedinjene Države, za razliku od SSSR-a, ne žele anektirati Afganistan nego ga predati legitimnoj vladi koja nije represivna, makar je bilo i teško ustrojiti između raznih frakcija i mjesnih plemena. Treće: uporaba arsenala velike snage i tehnološke preciznosti, uz korištenje na terenu posebnih angloameričkih postrojbi, prokrčili su put nakon 37 dana napredovanju Dostumovih milicija, koje se već nalaze pred Kandaharom, posljednjem uporištu talibana u bijegu.(...) Sada, dok Putin razgovara s Bushom počinje drugo političko poluvrijeme rata. Vrijeme posredovanja u uspostavljanju multietničke vlade u Afganistanu, konsolidacije ranjivog Pakistana, jamstava uznemirenim susjednim državama, privremenog UN-ovog protektorata kome je izgleda Amerika odlučila povjeriti organizaciju mira. Nisu li pacifistički učitelji mučeni dvojbama kazali da žele upravo to?", piše Enzo Bettiza.