IT-US-RU-AF-supersila-savezi-intervencija-Politika IT-14.XI.LA REPUBBLICA- AMERIKA I RUSIJA ITALIJALA REPUBBLICA14. XI. 2001.Američka nada"(...)Od dolina Hindukusha, gdje vojske sjevera dobivaju naš rat s našom punomoći, do teksaškog
rancha gdje će Putin danas formalno postati 'pardner', kako se izgovara 'partner' u zapadnjačkom slengu Washingtona, ovo je 'Bush day', prvi dan u kojemu će moći mirnije spavati. Daleko smo od pravih pobjeda u pravoj bitci protiv terorizma, i diplomati, generali, i strane vlade upozoravaju da složeni dio dolazi sada. Rat protiv terorizma pretvoren u mnogo lakši rat protiv afganistanskog režima i njegovih bijednih divizija, jučer je postao izrazito složen politički rat kako bi se naciji u inkubatoru, domaćinu Al Qaede, dalo jednu 'multietničku vladu, sa širokom narodnom potporom', kao što je zatražio Bush, koja bi bila prihvatljiva klanovima i koja bi mogla izaći pred međunarodnu zajednicu. To traže Blair iz Londona, Kofi Anan iz New Yorka, Musharraf iz Pakistana i htjeli bi to i sami Amerikanci, ako poraz talibana ne bi naoružane bande sa sjevera usisao u rupu, i nadamo se ne i u zamku, napuštenog Kabula.Radost prve pobjede, koja je došla na veliko iznenađenje samih
ITALIJA
LA REPUBBLICA
14. XI. 2001.
Američka nada
"(...)Od dolina Hindukusha, gdje vojske sjevera dobivaju naš rat s
našom punomoći, do teksaškog rancha gdje će Putin danas formalno
postati 'pardner', kako se izgovara 'partner' u zapadnjačkom
slengu Washingtona, ovo je 'Bush day', prvi dan u kojemu će moći
mirnije spavati. Daleko smo od pravih pobjeda u pravoj bitci protiv
terorizma, i diplomati, generali, i strane vlade upozoravaju da
složeni dio dolazi sada. Rat protiv terorizma pretvoren u mnogo
lakši rat protiv afganistanskog režima i njegovih bijednih
divizija, jučer je postao izrazito složen politički rat kako bi se
naciji u inkubatoru, domaćinu Al Qaede, dalo jednu 'multietničku
vladu, sa širokom narodnom potporom', kao što je zatražio Bush,
koja bi bila prihvatljiva klanovima i koja bi mogla izaći pred
međunarodnu zajednicu. To traže Blair iz Londona, Kofi Anan iz New
Yorka, Musharraf iz Pakistana i htjeli bi to i sami Amerikanci, ako
poraz talibana ne bi naoružane bande sa sjevera usisao u rupu, i
nadamo se ne i u zamku, napuštenog Kabula.
Radost prve pobjede, koja je došla na veliko iznenađenje samih
zapovjednika SAD-a koji su stalno govorili o 'dugom ratu', za sada
prikriva činjenicu da će od jučer ujutro, otkako je Kabul 'naš', sve
ono što se događa u Afganistanu postati 'naše'. Kršenja prava,
pokolji, izravnjavanje računa između klanova ići će, ako se dogode,
na 'naš' račun, a ne više onaj talibana.
No ovaj sunčani dan, nakon mnogih dana mraka, sigurno je 'novi dan
nade', kako ga je sam nazvao, trenutak u kojemu će novi Bush stvoren
u talionici 11. rujna moći odahnuti. Kao što svijet nije više onaj
kojega smo ostavili u jutro manhattanskog skrnavljenja, tako Bush
više onaj kojega smo upoznali na prvom nastupu. Unilateralizam je
postao 'velika koalicija' koja ide preko Moskve, Pekinga,
Islamabada, i dotiče Europu. Ideološki prijezir desnice spram bilo
kakve javne nazočnosti u životu nacije prepustio je prostor golemom
intervencionizmu radi spašavanja gospodarstva, zaposlenosti i
industrija, što bi Bush u predizbornoj kampanji osudio kao
ljevičarsko državno upravljanje. Kina, nakon prijetnji i izgreda,
primljena je u svijet trgovinske globalizacije, WTO. A Putinova
Rusija koju je predsjednik uvrijedio svojim omalovažavanjem
sporazuma o razoružanju i optužio za okrutnosti u Čečeniji, danas
je ključni prijatelj kojega treba čuvati i dobiti njegovu
naklonost.(...)
Između country-western gitara i kobasica na roštilja, čekajući da
se razbistri slika rata u Afganistanu i vojne pobjede koja se ne
smije ispustiti, novi Bush i nova Putinova Rusija potvrdit će
postojanje svijeta novih saveza, gdje je 'željezna zavjesa'
postala izravni kolosijek saveza između Moskve i Washingtona, u
kojemu Europa 2001. nesposobna postojati i značiti nešto mimo
svojih moneta i novčanica, željna samo udvorništvom pridobiti
naklonost i osobne pohvale iz Sjedinjenih država, sve više izgleda
kao vagon koji se vuče.(...)", piše Vittorio Zucconi.