IT-7.XI.LA REPUBBLICA- RATNO GOSPODARSTVO I GLOBALIZACIJA

ITALIJA LA REPUBBLICA 7. XI. 2001. Amerika se u ratu odriče novog liberalizma "Neobičan američki rat ne dovodi u iskušenje samo njen vojni 'intelligence', nego i njen gospodarski model, 'američki model', te pokazuje njegove unutarnje i vanjske ranjivosti. Taj model, kojega su do jučer slavili njegovi zaneseni propovjednici, identificirao se s globalizacijom: u dobru, ali i, poglavito, u zlu, u financijskim potresima i gospodarskim napetostima koje ona uspostavlja između zemalja i društvenih skupina. Možda je, kao što neki smatraju, to američko zapostavljanje preuzimanja odgovornosti za negativne vidove globalizacije nastalo uslijed usamljeničkog egoizma jedine preostale supersile na svijetu. Kada su postojale dvije supersile, Amerikanci su izgledali mnogo spremniji preuzeti troškove svoje hegemonije. Na kraju rata, dok je Sovjetski savez pljačkao i tlačio podčinjene nacije Sjedinjene Države plaćale su cijene europske obnove i gradile su, pomoću institucija Breton Woodsa, svjetski sustav gospodarske suradnje koji je snažno potaknuo rast kapitalističkih gospodarstava i dolazak nove 'belle epoque'. Ta je strategija bila utemeljena, jasno, na tržišnom gospodarstvu, ali na tržištu kojega je oblikovala i regulirala politika: međunarodna tečajna disciplina, nadzor nad kretanjima kapitala, nacionalne makroekonomske politike. Te je politike obilježio John Maynard Keynes. Belle epoque, međutim, je završila sredinom sedamdesetih godina. Oživljeni europski i japanski kapitalizmi počeli su izazivati Ameriku. I Amerika je reagirala devalvacijom dolara, prva izmičući pravilima koje je uspostavila.(...)U slijedećih četvrt stoljeća došlo je do kapitalističke protuofenzive, vođene američkim gospodarstvom, koja se razvijala kroz dva procesa: tehnološke revolucije koja je korjenito pogodila organizaciju proizvodnje, u korist kapitala a na štetu rada; i divovske liberalizacije međunarodnih kretanja kapitala: globalizacije. (...) Očekivanja profita uzdizala su tečajeve dionica i financijsko tržište postalo je izvor povećanja bogatstva velikih masa građana, koje su se okupljale oko njega kako bi pojačale svoju potrošnju. Vrlo prikladno se taj mehanizam na samosagorijevanje krstio kao 'model Wall Streeta'. Nedvojbeni uspjeh tog modela oko njega je izazvao zaneseno odobravanje: i potaknuo određeni broj ekonomista da proglase kako je ekonomski ciklus završio (kao što su neki proglašavali povijest završenom) i da je inaugurirano sretno razdoblje kapitalizma bez kriza. Taj val euforije je, međutim, prikrio je dvije teške mane. Prva: znatni financijski priljevi proizvedeni deregulacijom kapitala u svijetu su izazivali stalnu nestabilnost, uzdižući cijele zemlje a potom ih rušeći, uz sukrivnju prešućivanja 'regulatornih' vlasti, poglavito Monetarnog fonda. Južnoameričke krize, velika azijska kriza, izazvale su razorne posljedice u pogođenim zemljama (nezaposlenost, drastično smanjivanje plaća) dok su te iste međunarodne vlasti koje su poticale banke na deregulaciju velikodušno intervenirale u njihovu pomoć. Druga mana; veliki rast nejednakosti između prihoda i bogatstva, između zemalja i društvenih skupina, izvan i unutar Amerike. Drugim riječima, američki model promicao je društvo rizika i nepravde. U jednom se trenutku, upravo u Americi, ponovno pojavio prokleti 'ciklus': u obliku ispuhavanja 'špekulativnog mjehura', dakle pada tečaja dionica, nakon čega su uslijedili jasni signali usporavanja gospodarstva kojima se uzaludno suprotstavljala središnje banka rafalima sniženja interesnih stopa, desetak u manje od dvije godine. I to, mnogo prije manhattanske tragedije. (...) Vraća li se dakle Keynes? Vraća li se, kao što je rečeno 'big government'?. Ono što izgleda sigurno jest da se vraća politika, kao u svim izvanrednim stanjima. No nije sasvim nemoguće da se vrati u najgorem obliku, bilo s društvene točke gledanja, bilo s one izvorno liberalne: ne u obliku 'social welfarea', nego u obliku 'business welfarea': subvencija, potpora, štaka za tvrtke. Odnosno u obliku onog pomaganog kapitalizma, intervencionizma, koji je velikim dijelom i izazvao kapitalističku i neoliberalističku 'protuofenzivu'. Hoće li se pojaviti novi američki model, intervencionistički i sa središnjim upravljanjem? Bilo bi to gorko ponavljanje povijesti. Uz puno pozdrava prorocima deregulacije.", piše Giorgio Ruffolo.