NJ 19. XI. SPG: AMERIČKI SU PLANOVI O BORBI PROTIV TERORA PUKA PUSTOLOVINA

NJEMAČKA DER SPIEGEL 19. XI. 2001. Pustolovi i stratezi "Dobio je samo dva glasa više no što mu je trebalo. Usprkos tome, Schroederova odluka o pitanju povjerenja u njemačkom parlamentu vjerojatno baš i nije bila rizična. Njemački je kancelar znao što radi i do posljednjeg je trena pošteno vrbovao glasove u svojoj koaliciji. Tko zna - možda bi mu poraz na glasanju u Bundestagu bio još draži. Naime, na potonjim izborima izborio bi premoćnu pobjedu i stekao mogućnost izbora koalicijskog partnera. Schroederov manevar predstavljao je hladnu strategiju i nije bio pustolovina. No, oznaku pustolovine zaslužuju planovi SAD, vezani za 'borbu protiv terorizma'. Njemački je kancelar obećao Washingtonu neograničenu solidarnost, ne znajući točno što zapravo planira George W. Bush. Doduše, kasnije se Schroeder pokušao ograditi da neće sudjelovati u 'pustolovinama' ali bilo je već prekasno. Amerikanci su siromašnu, gladnu zemlju temeljito izbombardirali, ne pokazavši pritom nikakvog osjećaja za mjeru. Ne treba se zavaravati: vojni uspjesi Sjevernog saveza zapravo su Pirove pobjede za Zapad. U Kabulu danas ponovno vladaju plemenski vođe koji su Afganistan već jednom gurnuli u ponor. Baš i nisu saveznici kakve bi netko poželio. Mnogi pokazatelji upućuju na zaključak da će Osama bin Laden biti jedini pobjednik u tom ratu. Ili ga Amerikanci neće moći uhvatiti ili će umrijeti u kiši bombi, ovjenčan aureolom mučenika. Američki vojni stratezi vjerojatno se nikada neće dočepati njegove glave. Talibani su nesumnjivo odvratni fanatični vjerski ratnici ali su i izvrsni gerilski borci. Već su prije bijega opreza radi objavili da će se - budu li protjerani iz gradova - povući u svoja skrovišta u brdima. U takvoj je gerilskoj borbi ogromni Sovjetski Savez svojedobno pretrpio sraman poraz. Bit će zanimljivo vidjeti s kakvim će visoko razvijenim oružjem Amerikanci pokušati dobiti taj rat. Dopuštena je i sumnja u njihov uspjeh. Njemačka mora razmotriti odnose sa Sjedinjenim Državama dok američki predsjednik Bush ustraje na arogantnoj paroli 'Tko nije uz nas, taj je protiv nas'. Ovaj su puta Schroeder i njegov ministar vanjskih poslova - više spremno nego nevoljko - dopustili da ih uhvate na juriš. No, u tom se slučaju ipak nameće pitanje zašto bismo unaprijed očitovali poslušnost i podupirali planove američke vlade koji nam nisu poznati i na koje ne možemo utjecati. Pritom valja imati na umu da nije riječ o prijateljskim odnosima Njemačke i Amerike koji su s godinama ojačali i napreduju neovisno o velikoj politici. Jedanaesti rujna bio je prekretnica - doduše, sasvim drugačija no što je Amerika voljna uočiti. Potisnuta je činjenica da su i Amerikanci ranjivi ne samo kada je riječ o atomskom ratu već i kada je riječ o teroru. Ta se spoznaja tek sada počinje širiti među građanima a šok će dugo blokirati SAD. Taktika Washingtona da se protiv terora bori širom svijeta i uglavnom ne vodeći računa o njegovim korijenima rezultirat će još učestalijim terorom. NATO nije ni stvoren ni osposobljen za potragu za teroristima na Filipinima ili negdje na Bliskom Istoku. Tijekom rata u Zaljevu interesi Amerikanaca bili su tako neposredno i duboko pogođeni da su morali intervenirati uz pomoć saveznika ili bez njih. U pitanju je bila nafta. Možda se i aktualni rat vodi iz strateških interesa - za nove naftovode kroz Afganistan. Nitko u Washingtonu ne mari što Uzbekistan i Tadžikistan, novi američki saveznici, obilato krše ljudska prava. Ne mare ni za patnje civilnog stanovništva u Iraku. Amerikanci su namjerno ostavili na vlasti oslabljenog političara Sadama Huseina, kojeg su ranije sami naoružali za rat protiv Teherana. U Washingtonu je u tijeku žestoka borba iza kulisa: frakcija okupljena oko zamjenika ministra obrane Paula Wolfowitza najradije bi odmah udarila na Bagdad. No, čak ni Wolfowitz ne može odgovoriti na pitanje ne bi li se stanje čak i pogoršalo nakon mogućeg Sadamova pada. Ni u Kabulu nipošto nije sigurno da će pobjeda Sjevernog saveza dugoročno poboljšati život napaćenog stanovništva. Ne postoji baš velika razlika između trijumfirajućih plemenskih ratnika i pljačkaških bandi. Međunarodni su zakoni već dugo podvrgnuti raznolikom iskrivljavanju - sukladno u prvom redu američkim željama i hegemonijalnim interesima. Britanski pisac John le Carre nedavno je kazao: 'Zahvaljujući Bin Ladenu i njegovim pomagačima naši su političari preko noći postali mudri državnici, koji u dalekim zračnim lukama podižu svoje glasove i smišljaju vizije, misleći pritom ipak samo na svoju klijentelu'", prenosi na kraju komentator i izdavač Rudolf Augstein.