IHT 8. XI. EUROPLJANI VODE U OSTVARIVANJU GLOBALNE VLASTI

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 8. XI. 2001. Europljani vode u nastojanjima ostvarivanja globalne vlasti "'Stvari više nikada neće biti iste.' 'Nije se promijenila samo Amerika nego čitav svijet, i to korijenski.' To nakon 11. rujna možemo čuti na svakom koraku. No je li zaista tako? I da i ne. Ne zbog toga što su mnogi među nama, Europljanima, Amerikancima i Azijcima, u sklopu trajne trilateralne izmjene, dugo vremena nastojali poticati raspravu i predlagati konstruktivne pristupe onome što smo dugo vremena nazivali globalnim problemima. Uvijek smo smatrali da su ti problemi naši, pa smo stoga ulagali mnogo energije u pronalaženje zajedničkog jezika među našim zemljama. Rujanski napadi na New York i Washington našim su starim nastojanjima ostvarivanja multilateralizma dali dodatni poticaj. Naime, oni nas sve potiču da postanemo ozbiljni, za promjenu, glede koncepta kojeg smo se za sada tek dotakli- podjele suvereniteta. Složiti se podijeliti vlastitu suverenost nije lako. No Europljani na mnogo načina predvode ova nastojanja. Ipak, istinska institucionalna podjela suvereniteta danas je strukturalno pitanje koje tek treba riješiti. Ako se to ne uspije, proces globalizacije kao i razvoj međunarodnih sistema zasnovanih na pravilima neće uspjeti i bit će spriječeni prije ili kasnije. No čak i u slučaju da ova podjela globalne suverenosti ne može otići toliko daleko da dođe do stvaranja nadnacionalnih institucija na globalnoj razini, mora postojati realno prihvaćanje stava da u međuovisnom svijetu niti jedna država nije u potpunosti slobodna od vanjskih ograničenja kada su u pitanju njeni postupci. Događaji koji su u tijeku tjeraju nas da si počnemo postavljati složena pitanja. Da li su postojeće multilateralne institucije u svijetu dovoljno dobro opremljene da se bore protiv takve globalne prijetnje i njenih uzroka? Što sa Skupinom osmorice, koja je o ovoj prijetnji raspravljala na nedavno održanom summitu u Genovi? Može li ovaj trilateralni forum, koji je nekoć bio tako uspješan, još uvijek zadržati svoju toliko potrebnu međunarodnu vjerodostojnost kada isključuje zemlje u razvoju? Možda može i treba nastaviti po starom, no sigurno postoji potreba i za drugim, reprezentativnijim forumom. Mnogi protivnici globalizacije bili su skloni za pojavu terorizma uglavnom kriviti jaz između bogatih i siromašnih. Kada je to posrijedi, lako je dokazati da je multirateralna akcija kroz Svjetsku trgovačku organizaciju (WTO) pružila najbolju priliku nekima od najmanje razvijenih zemalja da se njihovo siromaštvo smanji. Ovdje leži zlatna prilika za konferenciju ministara WTO-a koja će biti održana ovog vikenda u Dohi- da otpočne široki novi krug trgovačke liberalizacije. Uspješno ostvarenje ovoga još je bitnije za ponovnu izgradnju sigurnosti, jer je neizbježno da će 11. rujan utjecati na shemu rasta u svijetu koja je već u padu. Transatlantski odnošaji već su promijenjeni kao posljedica rujanskih napada. Po prvi puta u dugoj i izvanredno uspješnoj povijesti Sjevernoatlantskog saveza, Članak 5 ('oružani napad na jednu ili više' članica 'bit će smatran napadom na sve') stupio je na snagu, što je izravno utjecalo na zemlje s obje strane oceana. Jasno je da uobičajeno poslovanje više neće biti dovoljno. Stara rasprava o podjeli tereta i/ili odgovornosti više ne može ostati akademska vježba što je velikim dijelom bio slučaj 1990-tih. Ovo zahtijeva ne samo proklamiranje nego i usredotočeno razmišljanje za kojim trebaju uslijediti djela i ulaganje resursa. Ovo iznad svega zahtijeva da transatlantska suradnja bude istinski dvosmjerna, oslobođena unilateralizma koji je bio tako čest u prošlosti. Na europskoj razini, 11. rujan pokazuje na dramatičan način ograničenja starog koncepta pojedinačnog djelovanja individualnih vlada koji i prečesto prevladava nad metodom zajednice među zemljama članicama EU-a. Mogle bi se pojaviti razlike glede načina na koji SAD vodi Afganistansku kampanju. Mi Europljani moramo prevladati te razlike, posebice između manjih zemalja i samoproglašene vodeće tri- Britanije, Francuske i Njemačke. Iskušenje da se povučemo svako iza svoje granice i djelujemo individualno kada smo suočeni s neposrednom opasnosti već je zamjetno u današnjoj krizi. Podleći ovom iskušenju uskratilo bi nam učinkovitu, originalnu ulogu koju Europa mora odigrati. Dok razmišljam o potpuno novom planu s kojim jesen 2001. iznenada suočava naš svijet, ne mogu a da ne osjećam kako su Europljani u prvim redovima- geopolitički, politički, moralno. No, nismo sami. Unutar proširenog partnerstva koje povezuje Atlantik i Pacifik, moramo pronaći prikladna sredstva za globalnu vlast koji će nam svima pomoći ne samo iskorijeniti pošast međunarodnog terorizma nego i predložiti rješenja i nadu za svjetsku zajednicu", piše Peter Sutherland.