IT-savezi-integracije-intervencija-Politika IT-6.XI.AVVENIRE-EUROPA I KOALICIJA ITALIJAAVVENIRE6. XI. 2001.Europa se ne treba zadovoljiti epizodnom ulogom"Ovo je krajnje osjetljiv trenutak za našu vanjsku politiku, no možda još i više
za izgradnju Europe. Podudarnost nije slučajna. Pola stoljeća, s realizmom, ponovno uspostavljena demokracija u Italiji išla je za ciljem sve jedinstvenije Europe, progresivnom i empirijskom metodom, no jasno imajući na umu da je to politički cilj, a ne samo gospodarski. Ideja vodilja bila je, i jest, da naš kontinent ponovno preuzme svoje odgovornosti u svijetu, podudarne onima Sjedinjenih Država, prevladavajući podređeni položaj spram Washingtona i pojedinačnih vlada, počevši od one engleske, unatoč nekim prividima. (...)A Europa? Gledano iz Amerike, skladno napredovanje izgradnje koje svoje središte ima u Bruxellesu sigurno ne može biti nekakav prioritet. Te se stoga povjerilo korištenju onih zemalja koje, u afganistanskoj krizi mogu dati neku potporu, U prvom redu Velika Britanija koja je u stanju dati konkretnu pomoć, sigurno ne i neophodnu s vojne točke gledanja, no korisnu kako bi operacije izgledale kao plod koalicije, a ne da se pripisuju samo
ITALIJA
AVVENIRE
6. XI. 2001.
Europa se ne treba zadovoljiti epizodnom ulogom
"Ovo je krajnje osjetljiv trenutak za našu vanjsku politiku, no
možda još i više za izgradnju Europe. Podudarnost nije slučajna.
Pola stoljeća, s realizmom, ponovno uspostavljena demokracija u
Italiji išla je za ciljem sve jedinstvenije Europe, progresivnom i
empirijskom metodom, no jasno imajući na umu da je to politički
cilj, a ne samo gospodarski. Ideja vodilja bila je, i jest, da naš
kontinent ponovno preuzme svoje odgovornosti u svijetu, podudarne
onima Sjedinjenih Država, prevladavajući podređeni položaj spram
Washingtona i pojedinačnih vlada, počevši od one engleske, unatoč
nekim prividima. (...)
A Europa? Gledano iz Amerike, skladno napredovanje izgradnje koje
svoje središte ima u Bruxellesu sigurno ne može biti nekakav
prioritet. Te se stoga povjerilo korištenju onih zemalja koje, u
afganistanskoj krizi mogu dati neku potporu, U prvom redu Velika
Britanija koja je u stanju dati konkretnu pomoć, sigurno ne i
neophodnu s vojne točke gledanja, no korisnu kako bi operacije
izgledale kao plod koalicije, a ne da se pripisuju samo
Amerikancima. Premijer Blair osobno, osim toga, bio je na
raspolaganju i spreman obaviti jedan intenzivan, gotovo frenetičan
diplomatski posao pomažući Washingtonu. Nakon Velike Britanije, na
velikoj razdaljini, Sjedinjene Države smatrale su korisnim
uključiti Francusku, kako bi preventivno neutralizirale
predvidljive reakcije povrijeđenog ponosa ako bi ova bila
zapostavljena, i Njemačku, čiju je ulogu treće svjetske
gospodarske sile već gotovo nemoguće zaobići i na općoj razini. I na
kraju, pomalo iznenađujuće, Italiju. Italija je ostala isključena,
i nije bilo lako ni brzo izaći iz tog neugodnog položaja. Neke naše
nesretne reakcije na pola su kompromitirale situaciju. (...)
Italije nije na meti, obnovljena ofenziva protiv Prodija jasno
pokazuje da izgradnje Europe, i možebitni uspjeh u širenju nekima
smeta, te to stoga treba umanjiti.(...) Prirodno, nama je mnogo
značilo što smo uključeni među one koji mogu potencijalno
doprinijeti, na vojnom planu, ofenzivi protiv terorizma. No i Pariz
i Berlin, pa čak i London, ako se ponovno ne krene glavnim putem
europske izgradnje, riskiraju platiti cijenu uloge koja se svodi
samo na pomoć i prestiž, a koju igraju ovih tjedana. Blizu je
europski skup na vrhu u Laekenu. Trebao bi otvoriti novu
konstitutivnu fazu za europsku izgradnju. Nakon nedovoljnih
rezultata iz Nice trebamo ići za tom perspektivom, potičući
neophodne suradnje i saveze.", piše Bruno Bottai.