IT-6.XI.AVVENIRE-DIPLOMACIJA I SAVEZI

ITALIJA AVVENIRE 6. XI. 2001. Kada vjetar promijeni sudove o državama "Robert Maley, bivši savjetnik predsjednika Clintona iznenađen je onime što se događa u američkoj diplomaciji. Zbivaju se iznenadne i bitne promjene. Pakistan, do jučer pod sankcijama radi svoje trke za nuklearnim oružjem i svog protudemokratskog režima, danas se pozdravlja kao veliki saveznik, divlja represija protiv Čečena danas postaje vrata borbe protiv terorizma, prešućuju se kršenja ljudskih prava u Uzbekistanu, kao i u Kini... jer se sve podređuje potrebama rata protiv Al Qaede, Bin Ladenove terorističke centrale. Pada se s oblaka, a već se to znalo, kada se zaključi kako se u Saudijskoj Arabiji i u Egiptu obučavaju teroristi. Koliko su puta humanitarne organizacije upozorile, s mjesta kojima djeluju i na kojima su djelovale, da je u takozvanim umjerenim arapskim državama sve umjereno osim represije, tiranije, bezočnog korištenja bogastava u rukama malobrojnih, te da stoga raste ekstremna i opasna narodna reakcija! Dakle postoji etika situacije koja nadvladava onu načela, vrijednosti i pripadajućih pravila. Ne treba vjerovati u slobodu, u demokraciju, i pravila, nego u okolnosti. Naravno, na taj izbor utiče takozvana strategija prioriteta, no ako izbor prioriteta diktiraju vremena, on sa svoje strane ne treba siliti da u tišini prolazi ono što je nasilno, ili što je sjeme nasilja. Etika 'kako puše vjetar' je etika koja se ne drži dugo, upravo stoga što se ne temelji na jasnim i zajedničkim vrijednostima. (...) Istina je da opasnosti nisu bile očekivane, no postavlja se pitanje nije li propust to što se ne postavljaju pitanja i što se ne istražuje prije no što se nesreća dogodi. Nije li krivnja i to što se ne upozorava na opasnost koja prijeti? Etiku ne čine neka ideologija ili razdoblje, nego obratno, etika je ta koja mora karakterizirati neku ideologiju i neko razdoblje. Ono što je vrijedno vrijedi uvijek, radi toga mi vjernici više volimo filozofiju bivanja nego onu samog postajanja, i vjerujemo u čovjeka kao osobu koja ima postojane, a ne promjenjive, misli. Kada mi kršćani kažemo 'tržište' ne slijedimo trenutne mode, koje idu od razdoblja kada je ta riječ bila tabu, do današnjih kada je 'tržište' sve, nego smo uzdržano pozorni da sredstvo (ekonomija) ne postane cilj, a cilj, (čovjek) ostane ciljem i u liberalističkim dobima. To nije predrasuda, kako kaže bivši veleposlanik Sergio Romano, nego vjernost vrijednostima koje nisu samo gospodarske, nego i estetske, duhovne i političke. Kazati danas da smo kritični spram jedne apsolutne vrste tržišta (tržišta bez pravila) čak je i realno, obzirom da u sadašnjem stanju privatno gospodarstvo traži pomoć od javnih vlasti, a javne vlasti spremaju se potaknuti tržište kroz rast potrošnje. Da li možda i ratne?", piše Vittorio Morero.