US-YU-BA-HR-balkan-Obrana-Diplomacija-Strana pomoć-Ratovi IHT 28. VI. NOVA OPĆA MEĐUNARODNA KONFERENCIJA O BALKANU SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE28. VI. 2001.Da bi se raščistio nered, potrebna je opća balkanska
konferencija"Nakon Drugog svjetskog rata, europske su se sile odrekle gotovo svih svojih prekomorskih imperija. Pa ipak, u isto su vrijeme te iste zemlje stvorile, zajedno s SAD-om, dvije nove kolonije, ovog puta na europskom tlu, Bosnu i Kosovo. Treća, Makedonija, možda je u nastajanju. Motivi su uzvišeni i naizgled nesebični. Europljani su pripremili legalnu osnovu za svoju vladavinu- u Bosni ustavom koji je pripojen Daytonskom sporazumu iz 1995. godine, kojim je rat tamo i okončan, na Kosovu Rezolucijom 1244 Vijeća Sigurnosti UN-a, koja je prihvaćena na kraju kampanje bombardiranja 1999. godine. Međunarodni birokrati, koje podupiru veliki međunarodni vojni kontingenti pod zapovjedništvom NATO-a, imaju ogromnu političku i administrativnu moć u te dvije zemlje. Oni imenuju i otpuštaju ministre i dužnosnike. Oni izdaju i poništavaju dekrete. Oni kontroliraju proračune. Stanovnici nemaju nikakvog pravog utjecaja. Mnogi ometaju i sabotiraju nastojanja međunarodne zajednice. (...) Veliki dio
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
28. VI. 2001.
Da bi se raščistio nered, potrebna je opća balkanska konferencija
"Nakon Drugog svjetskog rata, europske su se sile odrekle gotovo
svih svojih prekomorskih imperija. Pa ipak, u isto su vrijeme te
iste zemlje stvorile, zajedno s SAD-om, dvije nove kolonije, ovog
puta na europskom tlu, Bosnu i Kosovo. Treća, Makedonija, možda je u
nastajanju.
Motivi su uzvišeni i naizgled nesebični. Europljani su pripremili
legalnu osnovu za svoju vladavinu- u Bosni ustavom koji je pripojen
Daytonskom sporazumu iz 1995. godine, kojim je rat tamo i okončan,
na Kosovu Rezolucijom 1244 Vijeća Sigurnosti UN-a, koja je
prihvaćena na kraju kampanje bombardiranja 1999. godine.
Međunarodni birokrati, koje podupiru veliki međunarodni vojni
kontingenti pod zapovjedništvom NATO-a, imaju ogromnu političku i
administrativnu moć u te dvije zemlje. Oni imenuju i otpuštaju
ministre i dužnosnike. Oni izdaju i poništavaju dekrete. Oni
kontroliraju proračune.
Stanovnici nemaju nikakvog pravog utjecaja. Mnogi ometaju i
sabotiraju nastojanja međunarodne zajednice. (...) Veliki dio
mladih izgubio je nadu i planiraju emigrirati.
Dugoročno gledano, situacija je neodrživa.
Međunarodna zajednica, što uglavnom znači SAD i članove EU-a, sada
veliki dio novca i vojske, kao i političke energije ulažu u
unaprjeđivanje političke stabilnosti i gospodarskog oporavka.
Obznanjeni cilj je pripremiti razne zemlje za ulazak u europsku
integraciju, a krajnji cilj je članstvo u EU-u. Vremenskog
ograničenja u ovom procesu nema.
Čak i optimisti smatraju da će se u najboljem slučaju ovo protegnuti
na nekoliko desetljeća, uz mnoštvo prepreka i kašnjenja. No to je
previše vremena.
Javljaju se signali da, kako cilja nema na vidiku, u Americi i u
nekim europskim zemljama ponestaje strpljenja. Vlade su najavile
kako namjeravaju da će smanjiti svoje balkanske kontingente bez
prethodnih sporazuma glede strategije povlačenja.
Cijela regija i dalje je nestabilna a krize se javljaju jedna za
drugom pa su nove vojne intervencije nužne. Najveći je primjer
Makedonija, kao i susjedni teritoriji na Kosovu i u Srbiji.
Situacija se pogoršava i u Bosni i u Crnoj Gori. Promatrači ističu
kako postoji rizik za pojavu općeg balkanskog rata. Stanovnici
dvaju protektorata, Bosne i Kosova, s vremenom će zahtijevati pravo
na samoodređenje. Međunarodne sile počinju smatrati okupatorima.
Izvještava se o ružnim incidentima protivljenja stranoj vlasti.
Sada je potrebna odlučna akcija za stvaranje novog okruženja u
kojem bi zemlje i etničke skupine mogle biti potaknute da odustanu
od nasilja koje čine zbog postizanja kratkoročnih ciljeva i da
počnu planirati dugoročnu, održivu stabilnost na Balkanu.
Takav bi plan trebao smanjiti još uvijek potrebnu uključenost
strane vojske i ulaganja (...), a odgovornost za novi poredak treba
prenijeti samom narodu.
Ovo nikako nije alternativa nastojanjima s ciljem izgradnje
održivih institucija za demokraciju, zakonodavnu državu i
gospodarski razvoj. Dva bi procesa trebala teći usporedno i
međusobno se podupirati.
Kako su svi problemi koji su nastali nakon kolapsa Jugoslavije
međusobno povezani, potreban je širok pristup, koji bi za cilj imao
opsežno rješenje, uključujući i pitanja suvereniteta, autonomije i
granica. Moguća inicijativa za cilj bi trebala imati pripremu
terena, intenzivnim kontaktima i pregovorima, za opću balkansku
konferenciju koja bi se trebala održati za šest ili sedam godina-
nešto nalik na berlinsku konferenciju iz 1878. godine. Tijekom ovog
procesa, sve strane- etničke entitete i zemlje- trebalo bi
uvjeriti, ili prinuditi, da temeljito i realno razmisle o tome kako
definirati svoje istinske interese i da, konačno, prihvate
odgovornosti za vlastitu budućnost.
Predstavnik glavnoga tajnika za Balkan, bivši švedski premijer
Carl Bildt, i lord Owen, bivši britanski ministar vanjskih poslova
koji je bio aktivan kao predstavnik EU-a tijekom civilnog rata u
Bosni, podupirali su zamisao za međunarodnu konferenciju sa
širokim planom akcija.
Ako se postigne konsenzus glede principa konferencija do određenog
datuma, zadatak koordiniranja priprema mogao bi biti povjeren
predsjedništvu EU-a. Sukob se događa u našem susjedstvu i naša je
dužnost djelovati", piše Sverker Lstroem.