GB-HR-YU-krize-financije-Politika GB-28.VI.-INDEPENDENT- NA BALKANU DAJU SVE ZA NOVAC VELIKA BRITANIJATHE INDEPENDENT28. VI. 2001.Naše najučinkovitije oružje za sprječavanje krvoprolića na Balkanu je novac"Što god se može kazati o
ovoj posljednjoj, beskrajno tužnoj krizi na Balkanu, nitko ne može tvrditi da nismo bili upozoreni na buduće pobune u Makedoniji. Strah da će se taj sukob proširiti po Makedoniji i izvan nje, uvlačeći Albaniju, Grčku, Bugarsku, pa čak i Tursku, bio je prvenstveni razlog zašto je Zapada poduzeo rat na Kosovu. Nekoliko mjeseci nakon njega moglo je izgledati da bi se Makedonija pokazala kao iznimka: zemlja u kojoj Slaveni i Albanci mirno žive zajedno. Nije tako. Klizanje prema građanskom ratu sada bi moglo biti gotovo nezaustavljivo, a prvi simptomi etničkog čišćenja, tog strašnog zaštitnog znaka suvremenih balkanskih ratova, već su vidljivi.Ovoga puta, međutim, za razliku od Bosne i Kosova ranije, Zapad nije sjedio prekriženih ruku. (...) Ako se obje strane odlučile riješiti silom svoje razlike, mi moramo prihvatiti da NATO ili EU glede toga mogu malo napraviti.U tom slučaju moramo odlučiti želimo li uopće održati integritet
VELIKA BRITANIJA
THE INDEPENDENT
28. VI. 2001.
Naše najučinkovitije oružje za sprječavanje krvoprolića na Balkanu
je novac
"Što god se može kazati o ovoj posljednjoj, beskrajno tužnoj krizi
na Balkanu, nitko ne može tvrditi da nismo bili upozoreni na buduće
pobune u Makedoniji. Strah da će se taj sukob proširiti po
Makedoniji i izvan nje, uvlačeći Albaniju, Grčku, Bugarsku, pa čak
i Tursku, bio je prvenstveni razlog zašto je Zapada poduzeo rat na
Kosovu. Nekoliko mjeseci nakon njega moglo je izgledati da bi se
Makedonija pokazala kao iznimka: zemlja u kojoj Slaveni i Albanci
mirno žive zajedno. Nije tako. Klizanje prema građanskom ratu sada
bi moglo biti gotovo nezaustavljivo, a prvi simptomi etničkog
čišćenja, tog strašnog zaštitnog znaka suvremenih balkanskih
ratova, već su vidljivi.
Ovoga puta, međutim, za razliku od Bosne i Kosova ranije, Zapad nije
sjedio prekriženih ruku. (...) Ako se obje strane odlučile riješiti
silom svoje razlike, mi moramo prihvatiti da NATO ili EU glede toga
mogu malo napraviti.
U tom slučaju moramo odlučiti želimo li uopće održati integritet
makedonske države. Obzirom na neuspjeh u spajanju srpskog,
hrvatskog i muslimanskog stanovništva u Bosni, i de facto podjelu
Kosova uz masovni redarstveni nadzor, odgovor na to pitanje nije
očit. No rizik daljnjeg razbijanja Balkana, i stvaranja još jednog
niza za život nesposobnih državica, je prevelik.
Podjelu Makedonije neće samo albanski nacionalisti protumačiti kao
zeleno svijetlo za 'Veliku Albaniju', koja bi uključivala samu
Albaniju, Kosovo i dijelove Makedonije i Srbije, ona bi isto tako
potkopala samu pretpostavku jedinstvene i multietničke Bosne ili
Kosova. Ako se treba ponovno izgraditi regionalna stabilnost
makedonske granice moraju ostati gdje jesu.
Cijena tog načela, međutim, bit će vrlo visoka. Bosna i Kosovo već
su nas naučili da će vanjski mirovnjaci biti potrebni mnogo godina,
vjerojatno mnogo desetljeća, kako bi poslijeratna građanska
društva na Balkanu uhvatila korijen. Čak i ako Makedonija izbjegne
puni građanski rat, gospodin Leotard i njegovi nasljednici morat će
zadržati intenzivni, stalni pritisak i na slavenske i na albanske
zajednice.
Najučinkovitije oružje na raspolaganju EU-u neće biti vojnici nego
novac. Jedini san koji ujedinjuje posvađana balkanska plemena je
integracija u bogatu europsku maticu. Ta vizija nagoni Srbe da
predaju Slobodana Miloševića, glavnog arhitekta bijede u regiji,
sudu za ratne zločine u Haagu. Taj cilj objašnjava prijelaz
postuđmanovske Hrvatske s autoritarizma na demokraciju.
No u Makedoniji, kao i u Bosni i na Kosovu, samo zapadna vojna
nazočnost neće biti dovoljna. Bit će potrebna dugoročna pomoć i
ulaganje, i uvjerenje među ljudima u regiji da Europa putem neće
premještati cilj. Zadaća NATO-a i EU-a nije održavanja nesigurnog
primirja, nego izgradnja dugoročnog mira, u pravom smislu te
riječi."