RFI-18.VI. NA BALKANU VIŠE NIŠTA BEZ MOSKVE

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 18. VI. 2001. Prilog Stanka Cerovića (...) Uspostavljanje osobnog povjerenja je važna stvar u politici, ali što su više od toga postigli Bush i Putin teško je reći. Kako piše dopisnik 'Le Figaroa': 'Ništa nisu riješili, ništa obećali, ništa potpisali'. Zacrtali su neki opći okvir za rješavanje najtežih problema, pokazali volju za zajedničkim rješavanjem, ali sve razlike u gledanjima ostaju. U ovoj fazi odnosa izgleda da ruske primjedbe nisu puno drukčije od europskih kad je riječ o američkoj politici. Naime, ni Moskva ne stavlja nepremostive prepreke ciljevima koje proklamira američka politika - ne bi to ni mogla. Ono što je neprihvatljivo je metoda. To je onaj famozni američki diktat - unilateralizam kako se sad službeno zove. Bush je pokušao, i u velikoj mjeri uspio, uvjeriti svoje sugovornike da tog unilateralizam više neće biti. Pravi napredak, kako ocjenjuju komentatori, je to što je Putin najavio da bi pregovori i suradnja između Moskve i Washingtona mogli omogućiti promjene u ranijim sporazumima između dvije velesile kojima se jamči međunarodni poredak. To se odnosi, prije svega, na ugovor ABM iz '72. godine - kamen temeljac međunarodne stabilnosti. To je onaj ugovor koji Washington želi uništiti kako bi mogao pristupiti izgradnji antiraketnog štita - projektu na kojem Washington jako inzistira, a koji izaziva strah u cijeloj međunarodnoj zajednici zato što bi mogao, skoro neminovno, pokrenuti novu trku u naoružanju. U opravdanost tog projekta nisu uvjereni ni Europljani, naročito Francuska i Njemačka, a još manje Rusija i Kina. Sad je Putin otvorio vrata za razgovore o tom projektu, ali pod uvjetom da se nikakva odluka ne donosi bez dogovora. To važi i za daljnje širenje NATO-a prema granicama Rusije, ali i za ostale ključne probleme, između ostalog i sređivanje stanja na Balkanu. Sve se može, to je stajalište Moskve, ali ne bez pristanka Rusije. Stajalište Washingtona, tako izgleda nakon ove Bushove turneje, jeste da će Washington voditi računa o tim tuđim stajalištima i interesima. Ukoliko se to potvrdi, onda se možda može razumjeti zašto 'Herald Tribune' piše o početku nove ere u odnosima Washingtona i Moskve. Određena sumnja da je ta promjena samo površna ostaje zato što je i Bushu i Putinu bio jako potreban uspjeh na ovom prvom susretu. Putinu je neophodno da pokaže da je prihvaćen i poštovana na međunarodnoj sceni - da to pokaže kod kuće u Moskvi - naročito od Amerikanaca da je poštovan. A Bushu je potrebno da pokaže i u Americi i u Europi kako nije opasni ekstremist koji će izolirati Ameriku čak i od njenih saveznika i izazvati velike međunarodne krize. Obojica su dobili ono što su tražili. S druge strane ima i znakova koji pokazuju da je promjena ipak bitna i da je Washington zaista shvatio granice svoje svemoći. Bush se mogao uvjeriti, piše 'Herald Tribune' da je čak i zapadna Europa postala nova sila s ekonomskim i političkim interesima koji su, doduše, slični američkima, ali su daleko od toga da budu isti. O tome će Washington morati voditi računa. A Putin je podvukao ulogu Rusije koja, iako nije velesila, ima argumenata u pregovorima. Došao je u Sloveniju iz Kine gdje se sastao s kineskim predsjednikom i vođama još četiri države središnje Azije, s kojima je potpisao povelju o osnivanju 'Šangajske organizacije za suradnju'. To nije nova unija, napominju američki komentatori, ali jest izraz zajedničkih interesa ovih država. Putin nagovješćuje eru triangularne diplomacije u kojoj se Rusija pojavljuje kao saveznik Kine i Europe u naporima da se zaustavi američki unilateralizam. 'To je Busha stavilo u defenzivnu ulogu', piše 'Herald Tribune' i tjera ga bez obzira na taktičke razloge da pokaže kako Washington zaista nema namjeru diktirati svijetu svoje odluke, nego samo moblizirati druge sile u traženju ideja za uspostavljanje međunarodne sigurnosti. Kako će se to odraziti na Balkan sada je teško reći. Činjenica da su dva lidera razgovarala o Balkanu i da je Putin izravno iz Slovenije otišao u Beograd i na Kosovo, gdje je iznio ideje o održavanju balkanske konferencije i kritizirao pogreške NATO-a u sređivanju Balkana, možda pokazuje i da se ovdje uspostavlja izvjesna ravnoteža. Da se bez Rusije neće moći naći konačno rješenje za Balkan tvrde i europski diplomati. Može se pretpostaviti da će u okviru ove nove politike suradnje Washington tražiti da angažira Moskvu malo više na Balkanu, ali ne vidi se u kojem smjeru to može ići, jer se još ne zna kakva je politika američke administracije na Balkanu - osim da bi se Amerika htjela povući - a prijedlozi koje iznosi Moskva nisu takvi da mogu zaustaviti nasilje u Makedoniji, ili riješiti probleme na Kosovu i u Bosni. Tek, može se konstatirati u ovoj regiji da se Moskva vraća u igru i da Washington nema toliko interesa da se sam bavi ovom regijom. Ta suradnja je sama po sebi dobra, ali se ne vidi kakve konkretne rezultate bi ona mogla dati na Balkanu". (RFI)