AU 27.VI.-DIE PRESSE-SUPROTSTAVLJENI INTERESI EUROPE I SAD-A NA BALKANU

AUSTRIJA DIE PRESSE 27. VI. 2001. Deset godina ništa ne sluteći "Kad su na današnji dan prije deset godina u Sloveniji pali prvi pucnji i gorjele kuće, Austrija je bila šokirana a Europa zaprepaštena. Kad su u ponedjeljak u makedonskom glavnom gradu Skopju pucnji i krici - 'Dajte nam oružje, Albance u plinske komore' - parali noćnu tišinu, bilo je jasno: Europa je deset godina poslije početka raspada bivše Jugoslavije još uvijek zaprepaštena. Jer poslije Slovenije, Hrvatske, Bosne i Kosova sada, polazeći iz Makedonije, prijeti peti požar na Balkanu. Prizori leševa na sarajevskoj tržnici, širom otvorene oči izbjeglica s Kosova još nisu nestale iz sjećanja - a ponovno tisuće Albanaca pokušavaju pobjeći od borba u Makedoniji. Međunarodna je zajednica u tom proteklom desetljeću puno toga poduzela, no što je postigla? Postrojbe nekako drže u ravnoteži krhko stanje u Bosni, drže Kosovo u miru - ni tu ni tamo nisu postignuta trajna politička rješenja. Makedonija to dokazuje. Europska je unija doduše jednim sporazumom obećala pomoć, no za rješenje unutarnjih problema te države svih tih se godina nije brinula. Sad je opet iznenađena prijetećim sukobom 'od najvećeg međunarodnog značenja', kako je u utorak rečeno u Bruxellesu. Zašto? Nije li shvatila da ljudi bez stvarne perspektive za poboljšanje svojeg životnog položaja ništa ne mogu izgubiti stalnim posezanjem za oružjem vjerujući da načelo glasi: sve dok se ne puca, nitko ne gleda. Opet su glasni pozivi da bi Europa morala na Balkanu iznuditi novi poredak - kao 1878. Njih ne treba slušati jer u tom novom poretku XIX. stoljeća leže uzroci sukoba posljednjeg desetljeća. Vjerojatno sada pomaže tek spoznaja da Europa tu regiju zapravo još ne razumije, da nije dovoljno poslati na Balkan ovog ili onog poklisara, da nije dostajalo poslije kosovskoga rata oživotvoriti sporazum o stabilizaciji koji je u ove dvije godine ljudima u toj regiji dao malo konkretnoga. No ponajprije će pomoći ako se uvidi da događaji u bivšoj Jugoslaviji od 1991. mijenjaju i Europu i uniju, željeli to ili ne. S jedne strane stoga što države sljednice u toj uniji vide svoju perspektivu - i kao što je slučaj sa Slovenijom, uistinu je mogu već i ostvariti. No kako drugdje postići takav gospodarski uzlet potreban za daljnju integraciju, ako se pomoć za njega uvjetuje političkim mirom koji se pak može postići samo konkretnom potporom? S druge strane stoga što Balkan prisiljava EU - NATO-ove postrojbe tu ili tamo - da razjasni svoj odnos prema SAD- u. Najnoviji primjer: SAD i dalje oklijeva sudjelovati u donatorskoj konferenciji za Jugoslaviju. No ako je stabilizacija Balkana europska stvar, Europa za nju mora preuzeti i odgovornost. Ima li za to snage, kapaciteta? Pozitivan odgovor na to je politička odluka. Ne može se dokončanje patnje i beznađa uvjetovati konferencijama i novčanim donacijama. Treba htjeti provesti ih u konkretne političke odluke. Jer Europa je posljednjeg desetljeća morala bar to naučiti - vidi Makedoniju: očaj i mržnju ne može se svladati bombama, vojnicima, riječima", zaključuje Anneliese Rohrer u uvodniku lista.