WT 11. VI. OPASNOST U BRITANIJI OD JEDNOSTRANAČJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 11. VI. 2001. Revni trud kopača groba Velike Britanije "Britanija se nalazi u ozbiljnoj opasnosti da postane de facto jednostranačka država nakon potpunog poraza konzervativaca na prošlotjednim izborima. Suočena je i s gubitkom svoje nacionalne neovisnosti i s promjenama većine reformi koje je provela Margaret Tahtcher a koje se tiču slobodnog tržišta. Pa ipak, politička i gospodarska revolucija ljevice koja se sada odvija u Londonu u inozemstvu prolazi uglavnom nezapaženo, a kod kuće do sada nije naišla na ozbiljnije protimbe. Ovo je veliko postignuće Anthonya Blaira, uspješnog glumca i televizijskog zabavljača čiji su konzervativni izgled i otmjeni naglasak milijune kod kuće i u inozemstvu uvjerili kako je on na neki način prirodni nasljednik lady Thatcher. U stvarnosti, nastoji pokopati thatcherizam i blizu je ostvarenja tog cilja. Jednostavno gospodarska sreća, u kombinaciji s lukavom kombinatorikom, prikrila je ili odgodila učinke povratka laburističke stranke poreznoj politici i potrošnji. Odluka torijevaca da napuste EU-ov mehanizam deviznog tečaja (ERM) 1992. godine potaknuo je gospodarski oporavak čiji se učinci još uvijek osjećaju i za koje se Blairu neopravdano pripisuju zasluge. U stvarnosti, od kada su laburisti dobili izbore 1997. godine, stanje u britanskom gospodarstvu se pogoršalo unatoč poboljšanim globalnim uvjetima, a stopa rasta je pala s prosječnih 3.1 posto na prosječnih 2.6 posto. Još je upečatljiviji golemi porast poreza tijekom istog razdoblja. (...) Veliki dio novca od poreza ubire se tajnim metodama, uključujući štetne poreze na umirovljeničke ušteđevine kao i velike carine na naftu. Blair je odgodio izravni porast poreza na plaću, no sada kada je ponovno siguran u svoj politički položaj, ovaj porez prijeti pasti na leđa srednje klase(...). Novac koji će biti dobiven na ovaj način bit će uložen u krpanje rupa nacionalnog zdravstva (NHS) (...) i u sustav školstva koji je među najlošijima u zemljama industrijaliziranog svijeta. Tamo će biti upotrijebljen kako bi se zapošljavali pristaše laburista. Veći dio tih politika nije stupio na snagu do oko prije dvije godine kako bi se osiguralo da se njihov puni učinak neće osjetiti do vremena nakon ovogodišnjih izbora koji su, što je znakovito, održani 11 mjeseci ranije nego što je to, prema zakonu, potrebno. U prvim godinama na vlasti, laburisti su se usredotočili na ustavne reforme kojima je započeo raspad Velike Britanije i kojima su oslabljene 'sile konzervativizma', kako su to laburisti već nazivali. Te su promjene popraćene namjernom politizacijom državne uprave, koja je tradicionalno neutralna, i predsjedničkim stilom koji je zlorabio jednako neutralnu monarhiju. Ovo je bila kulminacija dugačke kulturološke revolucije tijekom koje su, neometani konzervativnom vladom, liberalni mislioci konzervativne zamisli uspješno potirali u školama, u crkvama, na sveučilištima, u umjetnosti, u medijima. Svoj su posao obavili uspješno. Kada je Blair 1997. godine imenovao 'ministra kulture' nitko se nije smijao. Kada je objavio kako su 'Novi Laburisti politička desna ruka nikog drugog do li čitavog britanskog naroda', a kao slogan prihvati ' za mnoge, ne malobrojne', samo je manji broj pozornih promatrača bio uznemiren. Prošlog utorka, dva dana prije izbora, nazočio sam kada je Blair izgrdio novinare koji su ga ispitivali stvari koje mu se nisu sviđale (glede navodne nedoličnosti njegovih stranačkih kolega) i kada je izjavio slijedeće nevjerojatne rečenice: 'Na ovim izborima od britanskog naroda tražimo da potvrde kako su javne službe osnovni prioritet Britanije, da jasno i nedvosmisleno potvrde kako niti jedna stranka više nikada ne bi trebala pokušati voditi ovu zemlju tako da predlaže štednju na račun britanskih škola, bolnica i javnih službi. Nikada više povratak na politiku 1980-tih.' Ovo je navodno demokratski vođa vlade diktirao politiku oporbene konzervativne stranke, objavljujući kako nikada više neće nastojati umanjiti ulogu i opseg države. Kada sam kazao kako se čini da se ponaša s visoka i nedemokratski, pravio se da me ne razumije i skrenuo razgovor na druge teme, kao što to on i pripadnici njegove stranke inače čine kada su suočeni s bilo kakvom vrstom kritički intoniranog pitanja. Kulminacija Blairova programa jest pridruživanje Britanije jedinstvenoj europskoj valuti, nakon čega će kontrola nad britanskim gospodarstvom pripasti Središnjoj banci u Frankfurtu, što će, pak, izbrisati sve tragove thatcherizma a britanske oružane snage će potpasti pod europsko zapovjedništvo tako da će 60 godina angloameričke suradnje glede obrane i glede dojavnih službi biti dokrajčeno. Amerikanci bi se trebali nadati oporavku konzervativaca, no mora se kazati kako ovo ne djeluje vjerojatno", piše Peter Hitchens, autor knjige "The Abolition of Britain, from Winston Curchill to Princess Diana".