IHT 11. VI. BUSHOVI REFORMATORI GURAJU NATO UNATRAG

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 11. VI. 2001. Bushovi reformatori guraju NATO unatrag "Velike kontradikcije između politika NATO-a bile su očite na nedavno održanom sastanku ministara vanjskih poslova zemalja članica NATO-a, 29. svibnja u Budimpešti, i ministara obrane, prošlog četvrtka, u Bruxellesu. Suočeni sa sukobom u Makedoniji, odlučili su smanjiti broj vojnika NATO-a na Balkanu i prihvatili su, iako skeptično, zamisao o raketnoj obrani. U oba slučaja pritisci su došli iz Washingtona a proizvoljno odabrane činjenice i razlozi poduprli su željene odluke. Uz ovakvu logiku, NATO će uskoro biti nesposoban suočavati se s realnim krizama na koje će vjerojatno nailaziti, istodobno gradeći arsenale za imaginarne sukobe do kojih nikada ne dolazi. '(Obrambena) sposobnost, sposobnost, sposobnost', George Robertson, glavni tajnik NATO-a, često govori Europljanima, i istina je da bi trebali preuzeti veći udio tereta glede obrane. No poziv bi trebao biti upućen i SAD-u. Obrambene sposobnosti u pitanju svjetovni su objekti kao što su teretni zrakoplovi, kompatibilni sateliti za komunikaciju i dojavljivanje, topništvo preciznog navođenja. Najviše od svega, međutim, snage trebaju biti ustrojene tako da mogu preuzimati zadaće kao što su oni u Bosni, na Kosovu i u Makedoniji. Preustroj se događa sporo, no plan opremanja snaga nije ispunjen. Ta će sredstva postupno postati dostupna, ali europski prioriteti su predvidive potencijalne opasnosti. Ministar obrane Donald Rusmfeld u prošlosti je izjavljivao kako smatra da su vojne zadaće na Balkanu zaključene i kako želi povući sve američke snage kako bi omogućio da ih se uvježbava za velike ratove. Mirotvorstvo bi trebalo prepustiti UN-ovom redarstvu i civilnim agencijama. Iako su na sastanku on i državni tajnik Colin Powell ponovili obećanje 'zajedno smo došli, zajedno odlazimo', smanjenja broja vojnika koja se sada provode tek su uvod u ono što dolazi. Ovaj stav ignorira realnost. Ne samo da takvo međunarodno redarstvo ili civilni elementi jedva da postoje, ovaj stav je promašio glavnu svrhu zajedničke vojne nazočnosti u sklopu današnjih sukoba koji se događaju najčešće između neslužbenih snaga ili zaraćenih etničkih ili vjerskih skupina, a nisu ratovi među nacijama. Na Balkanu, vojnici NATO-a nisu potrebni samo kako bi ophodili granicama i presretali naoružane pobunjenike, tu su zbog mnogo važnijeg razloga. Oni su simbol predanosti međunarodne zajednice stabilnom miru u demokratskom okolišu koji je zajednički cilj. Ovdje SAD, kao čelnik saveza, ima nezamjenjivu ulogu. Njegova nazočnost slabim snagama u regiji daju snagu koja im je potrebna kako bi ostvarili željene promjene. Sposobnost koja nedostaje a koja je toliko potrebna jesu, zapravo, vojnici uvježbani za mirotvorne misije i za misije održavanje mira, na terenu ili spremni za akciju, koji bi se uključivali u postojeće ili predvidive hitne misije. Oružane su snage potrebne upravo za takove svrhe, umjesto za velike ratove koji neće biti vođeni u skorije vrijeme, odnosno za života vojnika koje danas uvježbavaju. Što se američke usredotočenosti na raketnu obranu tiče, prijetnju moćnih čelnika manjih zemalja s ograničenim mogućnostima treba postaviti u realnu perspektivu. Mnogo manje skupe metode mogu uzrokovati pravu pometnju u bilo kojoj visoko razvijenoj zemlji- teroristi koje potiče ili financira država, s par bombi, npr., ili otpuštanje otrovnih kemijskih tvari. Američki raketni obrambeni sistem mogao bi prekršiti 'Sporazum o zabrani proturaketnih sustava' (ABM) iz 1972. godine, koji je potpisan između SAD-a i Sovjetskog Saveza. Sporazum se smatra kamenom temeljcem strateške ravnoteže još od svoga nastanka(...). Svrha sporazuma jest spriječiti razarajući nuklearni napad jedne od zemalja potpisnica održavanjem sposobnosti druge da uzvrati. Općenito uzevši, saveznici se slažu kako je ovaj koncept zajamčenog obostranog uništenja zastario, i bili bi sretni kada bi se nuklearni arsenali radikalno smanjili. No prije no što odbacimo sporazum ABM, umjesto njega žele vidjeti- kao što to želi i Rusija- zamjenu ili bolju metodu garancije za stratešku stabilnost. SAD bi trebale pojasniti svoje nove zamisli za garantiranje međunarodne sigurnosti. George W. Bush sastat će se s čelnicima NATO-a u Bruxellesu u srijedu. Mogao bi iskoristiti ovu priliku da ublaži sumnje i iskaže svoje razumijevanje tih problema", piše Frederick Bonnart.