NYT 5. VI. ZAKAŠNJELI GLAS IZ OVALNOG UREDA BIJELE KUĆE

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 5. VI. 2001. Suradnja s Europom je potrebna "Krajem ovog mjeseca, predsjednik Bush prvi će puta službeno otputovati preko Atlantika kako bi održao sastanke s europskim saveznicima, EU-om i ruskim predsjednikom Putinom. Može očekivati kako će se susresti s nešto neslaganja, kao što je na neslaganja naišao i njegov državni tajnik. No opet, i sami Europljani međusobno se razilaze u mišljenjima, i to izrazito. (...) Glavne teme u Europi bit će kontrola oružja, regionalna sigurnosna politika (posebice za Balkan) i okoliš. U svakom slučaju, ključno će biti pitanje hoće li, i u kojoj mjeri, Bushova administracija moći surađivati s našim europskim saveznicima. Glede kontrole oružja, prethodni predsjednici oslanjali su se na mnoga sredstva kako bi štitili od prijetnje koje predstavlja oružje masovnog uništenja. Strategija predsjednika Clintona uključivala je zastrašivanje, nastojanja zaštite nuklearnog materijala i stručnjaka za nuklearno oružje u bivšem Sovjetskom savezu, pregovore glede raketa sa Sjevernom Korejom, nametanje sankcija zemljama kao što su Irak i Iran, povećana ulaganja u borbu protiv terorizma te korake s ciljem razvijanja ograničenog sistema nacionalne raketne obrane. Predsjednik Bush je, do sada, osnovni naglasak stavljao na jedno jedino sredstvo- raketnu obranu, kako bi štitio od jedinstvene i ponešto uske prijetnje koju predstavljaju rakete. Posljednjih tjedana, njegovi izaslanici pregovaraju sa svojim europskim kolegama glede raketne obrane. Iz vlastitog iskustva s europskim dužnosnicima znam kako mnogi vjeruju u zastrašivanje i skeptični su prema ozbiljnosti prijetnje koju predstavljaju rakete iz zemalja kao što su Sjeverna Koreja i Iran. Zabrinuti su zbog mogućnosti da bi planovi administracije za realizaciju opsežne raketne obrane mogli potaknuti utrku oružja s Kinom i prekid suradnje s Rusijom. Ako administracija zaista želi izgraditi konsenzus glede raketne obrane, predsjednik Bush mora otpočeti pregovore sa Sjevernom Korejom, a svoj širi prijedlog bi trebao definirati na način koji je u skladu s prijetnjama koje se javljaju, bez preuveličavanja ili oživljavanja onih starih. Tijekom posljednje godine Clintonove administracije, postigli smo napredak glede sporazuma s Rusijom, prema kojem bi naši nuklearni arsenali bili smanjeni a sporazum 'ABM' modificiran kako bi dozvoljavao obranu protiv raketa lansiranih iz terorističkih ili odmetničkih država. Rusija je naposljetku odlučila pričekati novu administraciju prije no što potpiše sporazum. Svijet će pozorno pratiti sastanak na vrhu između Busha i Putina kako bi vidjeli može li takav sporazum, koji bi bio koristan za mnoge, biti postignut i ako ne, koja je strana odgovorna za neuspjeh. Dok je u Europi, predsjednik Bush će imati priliku definirati jasnije i svoj pristup NATO-u i regionalnoj sigurnosti. Pod predsjednikom Clintonom, Amerika je predvodila širenje saveza i pripremanje saveza za nove misije. Vrata NATO-a trebala bi ostati otvorena a svaku europsku zemlju koja dokaže svoju sposobnost ispunjavanja obveza koje članstvo za sobom povlači trebalo bi pozvati da se pridruži. Savez se mora prilagoditi europskom sigurnosnom identitetu koji je u razvoju. Europska sigurnost i NATO više nisu sinonimi. Rat na Kosovu razotkrio je manjkavosti europskih vojnih snaga. Zbog ovoga EU planira organizirati i opremiti 60.000 vojnika koji bi tvorili snage za brzo djelovanje, do 2003. godine. Sposobnija Europa znači sposobnijeg saveznika i partnera za Ameriku. Istovremeno, moramo raditi na učinkovitim vezama između NATO-a i EU-a, na procesu planiranja u kojem bi sudjelovale obje strane i na sredstvima NATO-a koje nisu i članice EU-a. Nove europske snage moraju nadopunjavati savez, ne dvostručiti ih ili se natjecati s njima. Kako bi ovo osigurao, predsjednik Bush mora pokazati kako razumije i podržava europske težnje, istovremeno čvrsto odbijajući bilo kakav potez koji bi oslabio ili podijelio NATO. Glavni sigurnosni problem ostaje Balkan. Državni tajnik Colin Powell i ministar obrane Donald Rusmfeld davali su proturječne izjave glede nastavka sudjelovanja Amerike u mirotvornim akcijama kao što su one u Bosni i na Kosovu. Pokušavajući objasniti ovo, Powell je nedavno kazao novinarima: 'Rumsfeld uvijek traži prilike za izbjegavanje nekih od obveza koje imamo preko Atlantika, no to je njegov posao. Predsjednik tako želi. Ipak, moramo održati ravnotežu između izbjegavanja obveza i njihovog izvršavanja.' Predsjednik Bush trebao bi jasno pokazati dok je u Europi kako razumije važnost Balkana za naše interese i da Amerika na nastoji poništiti obećanja koja smo dali. Čineći to, naše će saveznike- koji već snose većinu troškova i rizika u regiji- obodriti i dati potrebnu podršku umjerenim snagama na Balkanu. Konačno, predsjednik bi trebao iskoristiti svoj put da pokaže svoju ozbiljnost glede pitanja okoliša. Odluka da se izađe iz sporazuma iz Kyota zaprepastila je mnoge u Europi, no i u Americi. Trošimo dvaput više energije po glavi stanovnika od Europljana. Amerika je i dalje daleko najveći izvor štetnih plinova. Ako odbacujemo Kyoto, imamo obvezu iznijeti alternative koje su ukorijenjene u znanosti i za koje je moguće da će biti međunarodno prihvaćene. Predsjednik Bush takve bi zamisli trebao iznijeti- ako ne tijekom svoga lipanjskog puta, onda nekom drugom prilikom, no uskoro. Još od početka svoje predsjedničke kampanje, George W. Bush s pravom je naglašavao važnost snažnih veza i suradnje s našim saveznicima za američke interese. Kao što to mogu posvjedočiti iz vlastitog iskustva, te veze zahtijevaju stalnu njegu. Na obje strane oceana postoje pritisci koji bi nas, ako im se odlučno ne odupremo, mogli razdijeliti. No jednostavno si ne možemo priuštiti raspoloženje Amerike da nam Europa nije potrebna- ili raspoloženje Europe da Amerika njoj nije potrebna. Ne možemo sigurno putovati kroz 21. stoljeće različitim putovima", piše Madeleine Albright, državna tajnica od 1997. do 2001. godine.