IHT 18. IV. BLAIR U KUPOVINI VREMENA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 18. IV. 2001. Kupovanje vremena pod Blairom dok se Europa integrira "Početkom lipnja Britanija će održati opće izbore. Da kojim slučajem stižete s Marsa posumnjali biste u opstanak Tonya Blaira na sadašnjem položaju. Okolnosti protekle godine najgore su od kada su se počele bilježiti, 1766. godine. Slinavka i šap haraju seoskim predjelima. Državne željeznice su u groznom stanju. A ljudima je dosta Blairovih slatkorječivaca. Pa ipak, teorija o tome kako će biti poražen nema nikakvih osnova. Razlog je nedostatak oporbe. Konzervativna stranka prisilno je zaustavljena zbog nerazumne ksenofobične desnice na isti način na koji je laburističku stranku početkom 1980-tih prisilno zaustavila nerazumna ksenofobična ljevica i izgubila izbore 1983. godine(...). Tako će Tony Blair bez sumnje dobiti ono što želi već dugo vremena, puni drugi mandat, prvi u povijesti britanske laburističke stranke. Što neće riješiti ništa. Problemi koji muče Britaniju i koji ne postoje samo posljednjih četiri godine nego posljednjih 50 ostat će neriješeni. Ljudi brinu zbog četiri pitanja: Europa: Tony Blair do sada nije dopuštao nikakvu raspru glede Europe, iz straha da će proeuropski stav naškoditi njegovim mogućnostima osvajanja izbora. Svojim prijateljima govori kako sada traži svoje mjesto u povijesti, no ovo će ovisiti o tome hoće li odlučiti da zaigra vodeću ulogu u Europi. Nakon izbora tvrdi kako namjerava održati i dobiti referendum glede eura a tada će sve biti u savršenom redu. Sve ovo zvuči sasvim nevjerojatno. Blair je zakasnio. Lako je mogao dobiti referendum da je to učinio tijekom svoje prve godine na mjestu premijera(...). No četiri godine trapističke tišine glede Europe promijenile su mnogo toga. Gordona Browna, njegova ministra financija i najmoćnijeg kolegu iz kabineta protiv eura je okrenula njegova isključenost iz svih sastanaka ministara financija euro zone. Zemlja je u velikoj većini protiv eura zbog četiri godine neprestane promičbe britanskog tiska koji je uglavnom u vlasništvu sjeveroamerikanaca. A Tony Blair će održati referendum samo kao mu stručnjaci kažu kako će uvjerljivo pobijediti. Referendum održan na toj premisi djeluje vjerojatno kao izlaganje nemani iz Loch Nessa u londonskom zoološkom vrtu. Do izbora 2005. godine, Britanija će biti izvan euro zone. Daleko od toga da će igrati vodeću ulogu u Europi, sve će ju više ignorirati. Obrazovanje: (...) Britanija ima neke od najboljih škola na svijetu, no prima tek 7 posto stanovništva s roditeljima koji si mogu priuštiti školarine koje iznose 25.000 dolara po glavi(...). Velika većina djece polazi opće srednje škole koje Blairova tajnica za tisak opisuje kao 'baruštinu'. Rezultat je mnogo viša nepismenost nego u drugim europskim zemljama, gdje je prvorazredno obrazovanje u državnim školama besplatno. Tony Blair govori o privatizaciji državnog sektora no ovo je jednako realistično kao pretvorba pučkih kuhinja u 'the Ritz'. Curchill je jedno od rješenja predložio na kraju Drugog svjetskog rata: pristup prvorazrednim školama po zaslugama. No ovome se protive i konzervativci, koji se ne žele odreći povlastica za svoju djecu, i laburisti, koji iz egalitarnih razloga mrze odabir učenika po zaslugama. Zdravstvo: (...) Manjina s novcem ili privatnim zdravstvenim osiguranjem može dobiti operaciju u prvorazrednoj bolnici u roku od nekoliko dana. Velika većina mora se osloniti na državno zdravstvo. Godine tijekom kojih je zdravstvo dobivalo premalo novca rezultiralo je prenatrpanim bolnicama s premalo osoblja i listama čekanja od par mjeseci; pacijenti s ozbiljnim zdravstvenim problemom mogu umrijeti prije no što dođu na red. U Francuskoj ili Njemačkoj, prvorazredna zdravstvena njega dostupna je svima. Njemačka ima 335 liječnika i 900 bolničarki na svakih 100.000 ljudi, dok u Britaniji te brojke iznose 150 i 495. Da se britansko zdravstvo uzdigne na razinu onog u Francuskoj ili Njemačkoj ulaganje u zdravstvo bi trebalo povećati za dvije trećine. Britanski političari od ovoga se klone kao od crnog vraga. Željeznice: Željeznice su uvijek u izrazito lošem stanju jer se u njih nije ulagalo 50 godina. U posljednjih 10 godina ulaganje u prijevoz u odnosu na bruto nacionalni proizvod gotovo da se prepolovio. (...) Blairova administracija, kao i većina njenih prethodnika, nije imala hrabrosti odlučiti se na teža rješenja. Jednoga će dana ispravna rješenja postati očita. Kada Britanija naposljetku postane punopravni član integrirajuće Europe, njezini će građani uvidjeti kako će uz tek marginalno viši porez njihovi susjedi imati civiliziraniji život. Prikladno liječenje bolesnih i dobro obrazovanje nisu ograničeni samo na bogate a vlakovi stižu na vrijeme. No britansko vrijeme je drukčije od onog europskog. Za sve ovo biti će potrebno 10 do 15 godina", piše Roy Denman, bivši predstavnik Europskog povjerenstva u Washingtonu.