WASHINGTON TIMES 10. IV. NEOVISNA CRNA GORA KA MODEL ZA BALKAN

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 10. IV. 2001. Vrijeme Crne Gore "Dugo očekivani, teško izboreni i naveliko slavljen pad Miloševićeva režima u Beogradu na Balkan još uvijek nije donio istinsku stabilnost. (...) Umjesto toga, svjedoci smo eskalacije sukoba u južnoj Srbiji i Makedoniji, dok je Bosna i dalje potencijalno nestabilna. Crna Gora, međutim, sprema se za odcjepljenje i priprema za novi dijalog sa Srbijom glede njihovih budućih odnošaja. Crna Gora je mirna jer proces samoodređenja nastoji ostvariti na demokratski način. Ankete su pokazale da preko 80 posto naših građana vjeruje u svoje pravo na samoodređenje, što je ostvarila svaka druga republika bivše Jugoslavije, osim Srbije. To ne znači da svi oni podržavaju neovisnost. Dok ankete pokazuju kako broj pristalica neovisnosti prelazi 50 posto, vlada obznanjuje da se mnogi Crnogorci ili protive neovisnosti ili se glede ovog pitanja tek trebaju odlučiti. Bit parlamentarnih izbora koji će biti održani 22. travnja jest otvorena kampanja u sklopu koje će zagovarači i protivnici neovisnosti birače pokušati uvjeriti u svoje stavove. Ako stranke koje se zalažu za neovisnost dobiju većinu mjesta u parlamentu, odredit će datum referenduma za neovisnost tijekom ovoga ljeta. (...) Glasački listići a ne meci, put su za koji se odlučila Crna Gora. To je put zapadnih demokracija koji smo odabrali kao svoj uzor. Ovo nije beznačajan događaj u području koje je dobro upoznato s nasiljem koje se događalo u našoj blizini u nedavnoj prošlosti, a vjerojatno će ga biti još. Relevantan je i zbog toga što je Crna Gora multietničko društvo. Oko 7 posto njenih građana su Albanci. Imaju svoje političke stranke, sudjeluju u našoj parlamentarnoj politici i institucijama našeg civilnog društva, a i u trgovini. U velikoj većini podržavaju neovisnost jer vjeruju da im ona nudi najbolju priliku za trajne političke slobode, ljudska prava i gospodarski napredak u stabilnom okruženju. Bili su svjedocima predanosti naše vlade multietničkim vrijednostima koje su iskušane tijekom razdoblja rata i nasilja. Za vrijeme kosovskog rata, gotovo 100.000 albanskih izbjeglica s susjednog Kosova prebjeglo je u Crnu Goru. Unatoč prisutnosti velikog broja srbijanskih vojnika u Crnoj Gori, oštrim i neprestanim pritiscima iz Beograda da se pridružimo sukobu protiv NATO-a i bez garancije za sigurnost sa Zapada za to što smo sami ustali protiv Miloševića, Albancima smo pružili sigurno utočište. Oni, kao i ostatak građana Crne Gore, bilo da su pristalice ili protivnici neovisnosti, imat će koristi od napretka koji očekujemo izgraditi kao neovisna država integrirana u europske i transatlantske političke, gospodarske i sigurnosne institucije. Sigurni smo da će i Srbija na posljetku imati koristi od rezultata procesa našeg demokratskog samoodređenja. Neovisnost ne tražimo kao pravo koje nam automatski pripada, prihvatili smo obveze i odgovornosti koje su integrirane u proces zasluživanja neovisnosti. Iako se neki u federalnim jugoslavenskim i vladama srbijanske republike protive našoj odlučnosti da se odcijepimo, veliki broj Srba unutar i van njihove vlade odahnuo je, izgleda, zbog toga što smo odabrali put dijaloga i jer smo ponudili bliski i obostrano korisni odnošaj sa Srbijom, nakon ostvarenja neovisnosti. Kao i svaka druga zajednica koja se nalazi u blizini Srbije, razumijemo da možemo promijeniti naš politički odnošaj s Beogradom, no ne i onaj geografski. Neovisnost je početak, ne kraj našeg novog odnosa sa Srbijom poslije Miloševićeve ere. Ponuda Crne Gore da se stvori, zajedno sa Srbijom, kao dvije neovisne i međunarodno priznate države, savez i da se neke odgovornosti počnu nanovo prenašati, kao znak nove vjere i suradnje u bivšoj Jugoslaviji, svjedočanstvo je pozitivne uloge koju Crna Gora može odigrati u naglašavanju novih odnošaja, vjere u same sebe i stabilnosti u čitavoj regiji. (...) Ovo može poslužiti kao primjer onoga što treba napraviti i drugdje na Balkanu kako bi se započelo s izgrađivanjem novih odnošaja i stabilnosti. Siguran sam da će glasači na parlamentarnim izborima 22. travnja kao i na referendumu koji će uslijediti podržati nastojanje za neovisnost i međunarodno priznatu državu. Kako smo u potpunosti surađivali s međunarodnom zajednicom od kada je predsjednik Đukanović preuzeo vlast nakon što je pobijedio na izborima koji su održani prije više od četiri godine, i prekinuo suradnju s Miloševićem, pružio ključnu podršku srbijanskoj demokratskoj oporbi u svrgavanju Miloševića, očuvao mir i višeetničku stabilnost u Crnoj Gori i počeo izgrađivati demokratski sistem poštujući zakonodavnu državu, dakle zbog svega toga, Crna Gora zaslužuje više razumijevanja od SAD-a i Europske Unije. Ovo je najbolji način da se Crna Gora učini pozitivnim modelom za Balkan", piše Branko Lukač, ministar vanjskih poslova Crne Gore.