IHT 26. III. LORD OWEN KAO PETRITSCHEVA NOĆNA MORA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 26. III. 2001. Balkanski napredak je stvaran, zato sada ne smijemo otići "Upravo kada međunarodna uključenost na Balkanu počinje pokazivati pozitivne rezultate, nakon 10 teških godina i teškog početka, na obje strane Atlantika sada se čuju pozivi da se ta misija obustavi. Sada, uz povećane strahove od toga da ćemo biti uvučeni između albanskih gerilaca i makedonskih snaga sigurnosti, mnogi očekuju konačnu etničku podjelu bivše Jugoslavije. Takovo rješenje bilo bi katastrofa i za ovo područje i za svijet. Otto von Bismarck je kazao kako Balkan nije 'vrijedan kostiju niti jednog pruskog grenadira.' Njegovo je mišljenje ovoga mjeseca javno podijelio i Lord Owen, pregovarač tijekom bosanskog rata i bivši britanski ministar vanjskih poslova koji je napisao 'Danas je potrebno rješenje koje će pokrivati cijeli Balkan, i to pomoću modernog ekvivalenta Kongresa u Berlinu iz 1878., s unaprijed određenim promjenama granica koje bi prihvatile glavne svjetske sile.' Govornici na simpoziju koji je početkom ožujka održan na Sveučilištu Columbia složili su se, pak, da bi granice Balkana trebale biti prekrojene kako bi bile stvorene 'manje, stabilnije države s etnički homogenim stanovništvom.' Činjenica da države s etnički homogenim stanovništvom ne postoje nigdje drugdje - osim možda na Islandu - sudionike simpozija, izgleda, nije previše zabrinula. Privlačnost etnički homogenih država očito je toliko snažna. Recept je, napokon, jednostavan: okupite Svjetske sile- koje sada nazivaju 'međunarodnom zajednicom'- i od njih zatražite da rade na prekrajanju zemljovida, dođu do konačnog rješenja i ucrtaju ga crvenom olovkom. Povike suparničkih nacionalističkih čelnika ugasiti suhim sherryem. Zatim otići. Na berlinskom kongresu iz 1878., kojim je predsjedao Bismarck, nije postignut mir podjelom regije na interesantne entitete kao što su istočna Rumelija i sjeverna Bugarska. Predstavnici svjetskih sila odbili su poslušati narod o čijoj su sudbini odlučivali. Kriza povezana s izbjeglicama, nasilno premještanje stanovništva i nasilje u to vrijeme nisu bili previše važni. Stoljeće koje je za nama, stoljeće propuštenih prilika, krvoprolića i sumnji, sada se ne može gurnuti pod sag u dvorani za konferencije. Povući se s Balkana značilo bi riskiranje još jednog jezivog kruga entičkog čišćenja. Ovo posebno naglašavam jer sam zadužen za provedbu civilnog dijela Daytonskog mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini. Daytonski sporazum, do današnjeg dana, nije zadovoljio niti jednog od glasnih nacionalista koji tvrde da predstavljaju bosanske Muslimane, Srbe i Hrvate. Sporazum ipak podupire višeetnička većina u Bosni i Hercegovini, kao što su to pokazali izbori održani prošlog studenog koji su na vlast doveli prvu nenacionalističku vladu. Provedba sporazuma može poslužiti kao model za podijeljena društva kao što je Makedonija. Ovaj mjesec, uz potpuno slaganje međunarodne zajednice, uklonio sam Antu Jelavića s položaja jednog od tri člana bosanskog zajedničkog predsjedništva i s položaja čelnika nacionalističke stranke HDZ. Otvoreno je podupirao dva ratna zločinca koje je osumnjičio haaški tribunal za zločine protiv čovječnosti. Njegova je stranka, prošlog studenog, na dan izbora nastavila predizbornu kampanju, što je zabranjeno. Posljednja kap koja je prelila čašu bilo je proglašenje 'hrvatske samouprave', što bi u potpunosti prekršilo daytonski mirovni sporazum kao i krhki ustav države. Sve ovo, ustvrdili bi predlagači novog berlinskog kongresa, samo potvrđuje mudrost provedbe podjele po etničkim granicama i povlačenje iz ovog područja. Ipak, učiniti ovo bila bi velika nepravda koja bi bila nanešena milijunima običnih građana, ne samo u Bosni nego i diljem jugoistočne Europe, koji ne žele išta imati s nacionalizmom koji ih čini siromašnima, prestrašenima i izoliranima. Pobjeda Daytona i međunarodne uključenosti jest trajni mir, sporo ali osjetljivo smanjivanje straha i Bosni i Hercegovini i sve veća usredotočenost običnih građana na pitanja koja su istinski važna: poslove, prikladno obrazovanje njihove djece, državu koja može poslovati i komunicirati s vanjskim svijetom. Naš posao u Bosni i drugdje u jugoistočnoj Europi spor je i složen proces. No napredak je stvaran. Pažljiva međunarodna uključenost ljudima omogućuje da kuju vlastitu budućnost a ljudima umjerenih političkih uvjerenja daje hrabrosti da ponovno izgrade svoju zemlju unatoč ekstremistima i zločinačkim prijetnjama. Otići sada značilo bi baciti milijarde dolara i godine uloženog truda, idući na ruku predlagačima etničkog čišćenja. Dovelo bi do stvaranja teritorija koji bi se nastavili smanjivati do apsurdnih proporcija - i do nastavka nestabilnosti u Europi", piše Wolfgang Petritsch.