LA TIMES 22. III. BOLJE RASTAVA NEGO ETNIČKO ČIŠĆENJE

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 22. III. 2001. Etnička rastava "Bolje da se što prije naviknemo na riječ 'Albanci' jer ćemo ju u nadolazećim godinama na Balkanu još mnogo slušati. Duhovi povijesti vraćaju se, i to u obliku koji je bio poznat kao 'albansko pitanje'. Nakon Kosova, Albanci su ponovno aktivni sastojak najnovijih izgreda u Makedoniji. Ovo je bila prilično predvidiva kriza u jugoslavenskom kontekstu, i to iz jednostavnog razloga- Albanci su zemljopisno podijeljen narod. A to im se ne sviđa. Albanci ističu da je sadašnja država Albanija krnja država, koju su razdijelile europske sile uoči Prvog svjetskog rata. Velika područja na kojima je tada živjelo albansko stanovništvo- možda čak i do pola albanskog stanovništva tog vremena- namjerno su isključeni iz albanske države. Danas je Albanija okružena albanskim stanovništvom na Kosovu, u Crnoj Gori, Makedoniji i Grčkoj. Ni to stanovništvo nije ni sretno niti ima prilike napredovati pod dominacijom slavenskih država koje na Albance gledaju s predrasudama, antipatijom i strahom i uskraćuju im njihov identitet i kulturna prava. Stanje je kao stvoreno za zagrižene albanske nacionaliste koji u najmanju ruku žele biti neovisni od svojih slavenskih vladara na Kosovu i u Makedoniji i vjerojatno razmišljaju o udruživanju s albanskom državom koja se nalazi u blizini. Teško je zamisliti ikakvo rješenje za ovakvo stanje. Za sada, Zapad je sretan jer sadašnjom vladom Albanije dominira manje muslimanski jug- Albanija ima 30 posto katoličkog i 70 posto muslimanskog stanovništva. To čelništvo ne iskazuje otvorenu potporu albanskom separatizmu u susjednim zemljama. No koliko će proći vremena prije nego što neko novo albansko čelništvo sa sjevera u kojem dominiraju Muslimani otvoreno podupre panalbanski pokret koji uključuje kosovske i makedonske Albance? Kosovski Albanci i gerilci iz Albanije već pomažu svojoj braći u Makedoniji u gerilskim borbama. Možemo biti sigurni i u to da Makedonija, baš kao ni Srbija, neće tolerirati separatistički pokret među trećinom svoje albanske populacije. Gerilske borbe polarizirat će stanje a makedonske vlasti mogle bi početi provoditi čak i neku vrstu etničkog čišćenja kojim bi makedonske Albance istjerali u Albaniju umjesto da im dopuste prisvajanje teritorija na kojem su se do sada nalazili, kao što se dogodilo na Kosovu. Zapad nastavlja težiti etničkom mirenju u bivšoj Jugoslaviji, ponavljajući kako je potrebno oživjeti ideal tolerantne i multietničke države. Povijest ovog područja ipak takav donkihotovski podvig čini malo vjerojatnim. Zapad ne može poduprijeti etnički separatizam, ali činjenica je da je taj separatizam kao i težnja etničkoj homogenosti najmoćnija sila koja tamo danas postoji. Možda je najbolje da se Washington prilagodi tim moćnim silama (...) ako na njih želi utjecati. S obzirom na jasne etničke i vjerske razlike između većine Albanaca i Makedonaca kao i Srba, mirenje se neće dogoditi. Glas izrazitog nacionalizma izdignut će se nad onim sićušne liberalne manjine na obje strane. Budućnost ovog novog stoljeća biti će obilježena sve izrazitijim nacionalizmom i sve više nezadovoljnih i potlačenih manjina u cijelom svijetu, od kojih niti jedna nije zatražila da bude dio država koje ne funkcioniraju (...). Bi li najveći međunarodni naglasak trebao biti stavljen na očuvanje postojećih granica i suvereniteta u sklopu neke svete misije? To bi moglo zahtijevati mnogo mirotvoraca i vremena, možda i bez prevelikih učinaka. Ili bismo trebali biti pragmatičniji i upozoriti države koje imaju problema da bi, ako pokušaj mirenja ne daje rezultata, svijet bi se možda više zalagao za rastavu koja bi funkcionirala? Ovo ne znači da je ideal - multietničko društvo - stvar prošlosti. Ovo znači da je povijest zatrovala ono dobro u mnogim područjima u kojima će biti potrebno da prođe mnogo desetljeća prije nego što ljudi budu mogli početi razmišljati o ponovnom suživotu- ovaj put na novoj i dobrovoljnoj osnovi. Moderni će svijet multietnička društva koja dobro funkcioniraju nagraditi političkim, društvenim i gospodarskim uspjehom. Ostatak će morati čekati sve dok ne budu toliko snažno željeli ostvariti taj cilj da potisnu svoja povijesna sjećanja i žrtvuju se koliko je to potrebno", piše Graham E. Fuller.