W. TIMES 13. III. BUSH-POMOĆI ĆE MO NARODE KOJI SE BORE ZA SLOBODU

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 13. III. 2001. Bushova doktrina u nastajanju "Kako je Bush na predsjedničkoj dužnosti manje od šezdeset dana, možda djeluje prerano da se objavi kako je predsjednik George W. Bush utvrdio pristup vanjskoj politici koju će prijatelji diljem svijeta, potencijalni protivnici i povjesničari prihvaćati kao 'Bushovu doktrinu'. (...) Ukupno gledajući, Bush je, izgleda, odabrao put za našu naciju u 21. stoljeće koji ima dalekosežne možda čak i odlučujuće implikacije. Bushova doktrina u nastajanju mogla bi biti sažeta slijedećim ulomkom govor predsjednika, koji je održan 4. ožujka, povodom porinuća američkog vojnog broda, nosača vojnih zrakoplova, 'Ronald Reagan': 'Amerika je sinonim za slobodu. Uvijek se moramo sjetiti da imamo koristi kada se ona širi. Tako ćemo uvijek podupirati zemlje koje nastoje ostvariti slobodu. Suprotstavit ćemo se, pak, onima koje uskraćuju slobodu i prijete svojim susjedima ili našim ključnim interesima. I uvijek ćemo iznova naglasiti kako budućnost pripada slobodnima.' Činjenica da su te riječi izgovorene u svezi s nasljedstvom Reaganove nacionalne sigurnosti posebice je prikladna. Napokon, 'Reaganova doktrina' također je nastojala širiti slobodu pomaganjem onima koji su bili spremni oduprijeti se tiraniji svojih opresivnih vlada (kao što je to slučaj u Nikaragvi koju kontroliraju Sandinisti) ili grabežljivcima nasilnicima i patnji diljem svijeta (kao u slučaju sovjetske invazije na Afganistan i slučaj nikaragvanskog gerilskog rata protiv El Salvadora). Postoji mnogo početnih pokazatelja koji upućuju na to da Bush namjerava upotrebu američke moći i utjecaja s ciljem suprotstavljanja i delegitimiziranja vlada zemalja koje su neprijatelji slobode učiniti glavnom osobinom svoje administracije. Iako ovaj pristup nije bio istaknuti dio politike američke vlade većim dijelom minulog desetljeća, on je u prošlosti ipak bio korišten i to s moćnim posljedicama. Zapravo, na konferenciji na temu retrospektive Hladnog rata koja je proteklog vikenda održana u New Jerseyu, bivši savjetnik bivšeg predsjednika Cartera za nacionalnu sigurnost, Zbigniew Brzezinski, tvrdio je kako je 1979. kreirao politiku s ciljem delegitimiziranja Sovjetskog Saveza. O tome da li je ovaj program tijekom posljednje godine Carterove administracije prerastao u nešto mnogo više od blokiranja sudjelovanja SAD-a na moskovskim Olimpijskim igrama može se raspravljati. No svakako pridonosi nepristranom uvidu u kampanju delegitimizacije koju je Ronald Reagan provodio prema Sovjetskom Savezu kao dio njegovih širih nastojanja s ciljem uništavanja 'Zlog Imperija'. Koliko je ova predsjednička vizija bila svrhovita postalo je očito prilikom porinuća nosača zrakoplova 'Ronald Reagan', kojega je organizirao Centar za sigurnosnu politiku. Prisutni su bili mnogi koji su najbliže surađivali s predsjednikom Reaganom u oblikovanju i implementiranju njegovog pristupa(...): William P. Clark, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost; Edwin Meese, bivši savjetnik predsjednika(...); Jeane Kirkpatrick, bivša veleposlanica SAD-a pri UN-u; John Herrington, bivši ministar energetike; i John Lehman, bivši Ministar pomorstva. Svaki je od njih, u svojim govorima, naglašavao predanost slobodi koja je animirala Reaganovo svrhovito i u konačnici uspješno 'rušenje' nacije koja je predstavljala najveću međunarodnu prijetnju slobodi u njegovo vrijeme: Sovjetskog Saveza. Na simpoziju Centra izražena je i nada kako je Reaganova ostavština glede nacionalne sigurnosti živuća, i kako ju utjelovljuje novi nosač zrakoplova koji bi ovoj naciji trebao služiti slijedećih četrdeset godina. Christopher Cox(...), opisao je načine na koje se štafeta nacionalne sigurnosti prenosi - pomoću principa i politika koje artikulira i nova Bush-Cheneyeva administracija. Cox je pročitao izjavu ministra obrane Donalda Rusmfelda u kojoj se potvrđuje kako on i njegovi kolege imaju namjeru čuvati oganj slobode. Ovo, čini se, nije puka retorika. Bushovi postupci do sada upućuju na to da neprijateljima namjerava uskratiti slobodu legitimnosti kojoj bez iznimke teže- kao i međunarodnom utjecaju koji slijedi. Npr., prošloga je tjedna južnokorejskom predsjedniku Kimu Dae- jungu obznanio da se njegova politika detanta prema Sjevernoj Koreji ne može provoditi bez opasnosti, uz režim u Pjongjangu koji se pokazao nepouzdanim partnerom kada su posrijedi bili razoružanje i drugi sporazumi.(...) Drugi neprijatelji slobode diljem svijeta također su ciljevi Bushove doktrine koja se suprotstavlja njihovoj legitimnosti. Palestinski čelnik Jaser Arafat, ruski Vladimir Putin, libijski Momar Gadafi, kubanski Fidel Castro i venecuelanski Hugo Chavez, npr. Pomaganjem drugim demokracijama i suprotstavljanjem samim autokratima (posebice odbijajući da im se da financijska pomoć, pristup američkom tržištu kapitala i, posebice, odbijanjem da se prema njima postupa kao prema ravnopranima), imamo priliku stvoriti međunarodne prilike koje će buditi pravu nadu da će budućnost zaista pripadati slobodnima", piše Frank J. Gaffney Jr., predsjednik Centra za sigurnosnu politiku.