NEW YORK TIMES 20. III. BUSH NE OSJEĆA NIKAKVU OBVEZU PREMA "CLINTONOVOJ" BOSNI...

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 20.III. 2001. Slobodna politika "Dva mjeseca koliko traje Bushov mandat, vanjska politika jedva da je dobila neki oblik. Ovome je tako djelomice i zbog toga što zamjenici ključnih dužnosnika kabineta još uvijek nisu imenovani(...). No ne zavaravajmo se. Jedan od razloga je i to što Bushova vanjska politika ima tri velike slabosti. Obratite pažnju na te slabosti, koje bi veoma skoro mogle poprimiti katastrofalne razmjere. Prva slabost tiče se stare, no još uvijek postojeće Clintonove administracije i instinkta predsjednika Busha, koji su suprotni mnogim od tih naslijeđenih politika. 'Tijekom hladnog rata plan američke vanjske politike bio je jedan- zauzdavanje Sovjetskog Saveza- što je bez problema jedna administracija naslijedila od druge', ističe Clintonov savjetnik za nacionalnu sigurnost, Sandy Berger. No kako je hladni rat sada gotov, a administracije mnogo slobodnije uključivati se u razne intervencije- Irak, Somalija, Haiti, Bosna, Kosovo, Ruanda, mirovni pregovori na Srednjem Istoku ili Kolumbija- 'pitanje dovršavanja politika koje je započela prethodna administracija postaje problematično', kazao je Berger. Tako Bush ne osjeća ikakvu obvezu prema Clintonovoj nedovršenoj misiji izgradnje Bosne i Kosova; kada je u pitanju Sadam Husein, radije bi pojačao pritisak nego prihvatio Clintonovu strategiju ignoriranja i obuzdavanja, dok je Clintonov pokušaj pregovaranja s ciljem okončavanja izvoza raketa iz Sjeverne Koreje jednostavno odbio nastaviti. Pazite. Kada administracija nasljeđuje niz započetih političkih procesa koje ne odobrava, no u sklopu kojih su američki vojnici ili diplomati već aktivni na terenu, postoji sklonost da se ističu samo rizici tih operacija a zanemaruju potencijalne koristi. Tako se često događa da se započeti posao ne dovršava pa rizici koji postoje zaostaju i na posljetku de dogodi najgore- politika koje se ne možete otarasiti a nemate volje ju uspješno dovršiti (Bosna, Kosovo). Pogledajmo krizu u Makedoniji. Trenutačno, imamo albanske pobunjenike koji stižu s Kosova pokušavajući stvoriti 'Veliku Albaniju'. S tim se ciljem infiltriraju i destabiliziraju demokratski izabranu vladu Makedonije, koja ima albansku manjinu. NATO, koji na Kosovu ima 37.000 vojnika, trebao bi te albanske ekstremiste prisiliti da zaustave svoje napade na Makedoniju. No Bushova ekipa, koja s Kosova želi samo što prije otići, ne želi se dodatno uplitati. Druga važna slabost tiče se republikanske stranke. Demokratska stranka je, povijesno, podijeljena glede jednog važnog pitanja vanjske politike- trgovine. Republikanci, za razliku od ovoga, podijeljeni su glede gotovo svakog pitanja vanjske politike, uključujući i trgovinu. Kako nisu bili na vlasti od kada je okončan hladni rat, republikanci nikada nisu razriješili svoje unutrašnje razlike. Tijekom Clintonove ere, predsjednika su samo kritizirali, a tijekom kampanje, sporili su se oko vlastitih razlika. Ljudi su skloni misliti kako će Bushova ekipa, kada izabere sve zamjenike članova kabineta, početi stvarati koherentnu politiku. To je zapravo smiješno! Kada osoblje bude izabrano, upravo će tada započeti prave borbe. Republikanci će se početi svađati unutar Bushove administracije glede svih posthladnoratovskih pitanja vanjske politike u svezi kojih su izbjegavali formulirati čvrste stavove kada nisu bili na vlasti. Glede Kine, republikanski ideolozi žele obuzdati i kazniti Peking, dok republikanski poslovni ljudi tamo žele poslovati do nesvijesti. U svezi Bosne i Kosova, republikanci izolacionisti tamo ne žele ostati ni dana, dok republikanski idealisti vjeruju kako Amerika ima moralnu obvezu tamo izgraditi demokraciju. U svezi Sjeverne Koreje, republikanski realisti žele postići sporazum glede raketa, dok antikomunisti žele biti svjedocima propasti sjevernokorejskog zlog imperija, kao i sovjetskog, čak i u slučaju da to potakne nasilje i kaos. Treća glavna slabost tiče se Bushove administracije i američkih saveznika. Bush se razmetao kako će sa saveznicima imati mnogo bolji odnos nego što je to uspjelo Clintonovoj administraciji. No sve što je sada učinio po tom pitanju jest da je Kim Dae Junga iz Južne Koreje doveo u neugodnu situaciju i iznervirao Europljane glede najrazličitijih pitanja, od promjene klime do nacionalne raketne obrane. Kao što sam kazao, sve ove slabosti bile su očite u republikanskoj stranci, no kako nisu bili na vlasti, nije ih bilo potrebe rješavati, pa to nije ni učinjeno. No praznici su gotovi. Dakle pazite: prijeti opasnost od provalija", piše Thomas Friedman.