IHT 8. III. POTREBAN JE NOVI PRISTUP SAD-A KOSOVIMA SVIJETA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 8. III. 2001. Potreban je novi pristup SAD-a Kosovima svijeta "Još od vremena kada je vrhunski strateg Robert E. Lee izgubio Rat između država, a Uliks S. Grant ga dobio uz odlučujuću pomoć generala Williama Shermana (...)- američki način ratovanja izgubio je sve naznake obzirnosti. S pravom se opisuje kao 'razaranje', koristeći materijalnu superiornost s ciljem fizičkog uništenja neprijatelja direktnim napadom. Uspjeh ovog pristupa rezultirao je time da je vojska zauzela apsolutistički stav glede mira, kao i rata. Tijekom Drugog svjetskog rata, Winston Churchill želio je izvršiti napad na Balkan s Mediterana, no Dwight Eisenhower ustrajao je da se ključne njemačke snage nalaze u Zapadnoj Europi i kako ih tamo treba poraziti. Njegov se napad oslanjao na moć oružja i brojnost pješaštva, što je bio i slučaj intervencije SAD-a tijekom Prvog svjetskog rata. Ista uspješna metoda primjenjena je i u Zaljevskom ratu, korištenjem tehnološke superiornosti u direktnom napadu na glavne neprijateljske bojne snage. Strah da će žrtve značiti gubitak popularne potpore vojnim akcijama dominira američkim planiranjem još od Vijetnama. Intervencija u Somaliji potvrdila je predanost američkih zapovjednika ratu korištenjem nadmoćne sile, koja se sada, međutim vodi uz najveću moguću udaljenost između napadača i žrtve- kao što je bio slučaj na Kosovu. Ovo korištenje tehnologije vojnoj profesiji uskraćuje vitešku čast: ponuda vojnika da žrtvuje svoj život opravdava činjenicu da ubija druge. Vojna praksa sada je bliža ubojstvima nego tradicionalnom ratovanju. No to je ono što nudi tehnologija a američka javnost odobrava, kao i vojnik, koji naravno ne želi poginuti. Hladni je rat bio prikladan apsolutističkim zamislima vojske SAD-a a njegov je kraj u vojsci potakao nelagodu, ostavivši ju u neprikladnoj upotrebi. Američke su snage i dalje stacionirane i opremljene za kopnene ratove u Srednjoj Europi i Koreji, dok su zračne i pomorske snage spremne preuzeti globalnu kontrolu zračnog prostora i mora u potrazi za apsolutnom pobjedom. No nova Bushova administracija reformi vojske je pristupila na neočekivani način, što apsolutistički model stavlja na kušnju. Pentagon i njegovi pobornici očekivali su hitno i veliko povećanje proračuna nove republikanske vlade. Imaju legitimno pravo zatražiti još novca jer treba povećati plaće, vojnici koji se u sklopu vojnih misija nalaze u stranim zemljama izgubili su entuzijazam, veliki dio opreme treba obnoviti zbog starosti, zalihe su pri kraju a održavanje zanemareno, zbog uštede novca. Sama je vojska ustrajala na nuždi provedbe raznih misija i to na razini koja je preopteretila njen kapacitet tijekom posthladnoratovskog desetljeća kada su javnost i Kongres očekivali (...) snižene vojne troškove. Vojska se oduprla reformama (...) kao i operacijama manjeg intenziteta- mirotvorstvu i održavanju reda na granicama na Kosovu, npr.- što su zapravo korisne operacije koje su trenutno potrebne. Bushova administracija zatražila je da Andrew W. Marshall, interni Pentagonov kritičar (...) provede temeljitu reviziju vojske. I sam je novi predsjednik predložio radikalno natjecanje za proračun između vojske i Pentagona na osnovi iskazane učinkovitosti. Osim njegove predanosti raketnoj obrani, George W. Bush je zatražio i temeljitu reviziju nuklearnog arsenala s ciljem jednostranog smanjenja. Jedan od sudionika provedbe revizije, William Odem pri Insitutu Hudson, predlaže smanjenje strateškog nuklearnog oružja na 1000, bez obzira na ono što čini Rusija.(...) Ovo je daleko od temeljite revizije sljedećega: mjesta koje Amerika zauzima u svijetu, pravih prijetnji koje postoje, takve kakve jesu kao i vanjskih, kao i vojnih, politika koje su prikladne za situaciju koja se ključno promijenila od kada su globalni Hladni rat i apsolutne ambicije došle svome kraju. No, kao i smanjenje 7.500 nuklearnih raketa na 1000, to je zaokret u pravom smjeru", piše William Pfaff.