CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 6. III. NE/SPORAZUM O NAORUŽANJU

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 6. III. 2001. Predah u svezi sporazuma o naoružanju "Vrijeme je da napravimo pauzu u svezi sa sporazumima o kontroli nuklearnog oružja. Prespori su i premalo učinkoviti. Npr., počeli smo pregovarati glede sporazuma START II 1991. godine, koji do sada nije čak ni odobren. Osim toga, novi sporazumi jednostavno nisu potrebni za ono što želimo postići. Što se SAD-a tiče, predsjednik Bush iskazao je želju za jednostranim smanjenjem našeg nuklearnog arsenala, s ili bez ruskog odobrenja. Na ruskoj, pak, strani, nuklearni arsenal neizbježno propada jer si oni ne mogu priuštiti zamjenu starog oružja novim. U najboljem slučaju, prije kraja ovog desetljeća Rusi će raspolagati s manje od 1000 bojevih glava koje će moći dosegnuti SAD. Mi bismo se, dakle, trebali usredotočiti na osiguravanje toga da se smanjenje provede na obje strane i to dovoljno brzo kako bi čelništvo SAD-a u pokretu za borbu protiv proliferacije bilo potvrđeno. Samo najavljivanje toga kako smo potpisali sporazum, ili da smo jednostrano odlučili smanjiti broj našeg oružja u ovom je kontekstu zapravo beznačajno. Da bi se bojeve glave uklonile i rasklopile potrebne su godine, a u našem inventaru danas raspolažemo s 12.000 nuklearnih bojevih glava. Alternativa jest skloniti nuklearno oružje na strateški položaj, što znači pohraniti ih barem 300 milja od mjesta s kojih može biti lansirano. To bi značilo i pozivanje Rusije da postavi promatrače na ta strateška mjesta kako bi pratili što se događa. U ruku od tri ili četiri godine, mogli bismo smanjiti broj nuklearnih bojevih glava u SAD-u na manje od 1000. Kako Rusi ionako idu u tom smjeru, skoro je sigurno da će slijediti naš primjer premještanjem nuklearnog oružja na strateški položaj. Kada dovršimo ovaj proces, trebali bismo otpočeti pregovore o sporazumu s ostalih šest nuklearnih sila. Cilj bi bio sporazum prema kojemu bi svaka strana provela smanjenje broja nuklearnih raketa na oko 200 svaka, (...). Ovo bi svijet dovelo u veoma stabilni položaj, a niti jedna nuklearna raketa ne bi bila spremna na trenutnu upotrebu, nego bi bojeve glave i instrumenti za njihovo lansiranje mogli bi biti ponovno sastavljeni u slučaju da neka razbojnička zemlja dođe do nuklearnog oružja i počne njime prijetiti. Jedna od glavnih prepreka ovom procesu jest mogućnost da će SAD izgraditi nacionalnu raketnu obranu unatoč protivljenju mnogih naših saveznika i naših glavnih suparnika, Rusije i Kine. Dok ne razriješimo ovaj problem, bit ćemo upleteni u dugotrajne rasprave- da li, kada i kako ćemo nastaviti s realizacijom nacionalne raketne obrane. Ovo će nas odvući i od drugih glavnih pitanja koja se tiču nas i tih zemalja i od rapidnog premještanja nuklearnog oružja na strateške položaje. Naši su saveznici zabrinuti zbog slijedećega: ako smo zaštićeni od nuklearnog napada, bit ćemo manje zabrinuti zbog činjenice da će oni i dalje biti nezaštićeni. S njihove točke gledišta, to ima smisla, no ne postoji američki predsjednik koji bi svom narodu mogao priopćiti kako odustaje od nacionalne raketne obrane, i to u slučaju da je ona izvediva, jer se našim saveznicima ta zamisao ne sviđa. Slično tako, Rusija i Kina tvrde kao žele da ostanemo nezaštićeni u slučaju da oni nisu u stanju prijetiti nam nuklearnim napadom. Ovo je, opet, logično s njihove točke gledišta, no irelevantno s naše. Drugi prigovor nacionalnoj raketnoj obrani jest kako je vjerojatno da će potaknuti utrku nuklearnim oružjem pa čak i razvrgnuti postojeći Sporazum o zabrani proturaketnih sustava. Niti jedno od ovo dvoje nije vjerojatno. Rusi jednostavno nemaju sredstava da se s nama natječu. Kinezi bi to mogli no već godinama shvaćaju koliko je malo nuklearnog oružja potrebno za sprječavanje SAD-a u eventualnoj namjeri da započne nuklearni rat. Treba znati da Kina danas ima tek 2o-tak nuklearnih bojevih glava koje mogu doprijeti do SAD-a. U slučaju da Kina podvostruči ili utrostruči taj broj zbog obrambenog štita koji bismo eventualno izgradili, to opet za nikoga ne bi trebao biti problem. To zasigurno ne bi predstavljalo poticaj Japanu, Koreji ili Tajvanu da započnu izgradnju nuklearnog oružja, jer su već nezaštićeni od stotina kineskih nuklearnih bojevih glava. Dodatno ugrožena ne bi bila ni Indija. Što se tiče mogućnosti da bi Rusija ili Kina mogle opozvati postojeće sporazume glede oružja, isto bi samo pogoršalo njihovu nuklearnu inferiornost vis-a-vis SAD-a. Odgovor za SAD jest jednostrano poništiti Sporazum o zabrani proturaketnih sustava, usredotočiti se na smanjivanje broja našeg nuklearnog oružja i okrenuti se prema međunarodnom kondominiju s ciljem uspostave nuklearne stabilnosti u svijetu. U proteklih 50 godina nije bilo pogodnog trenutka za kontrolu i ograničavanje nuklearnog oružja. U tom smjeru sada moramo krenuti hrabro", piše Stansfield Turner, bivši direktor CIA-e.(...)