IT - 2. XI. LA REPUBBLICA - EUROPSKI JEZIK

ITALIJA LA REPUBBLICA 2. XI. 2002. Jezični Babilon "Govori li netko europski? Dok se Jacques Chirac i Tony Blair čupaju na 'mješavini francuskog i engleskog', ozbiljnije pitanje u temelju rasprave o ustavu za Europu je: koji bi se zajednički jezik trebao rabiti u europskoj političkoj zajednici? Nedavno sam sudjelovao u jednom 'on line' forumu s predsjednikom europske konvencije Valeryijem Giscardom d'Estaignom, o njegovom prednacrtu ustavne povelje. Rasprava se odvijala u 11 različitih 'chatroom-ova', po jednom za svaki jezik Europske Unije. Nakon pola sata na engleskom 'chatu' primjećivala se određena neuroza. Od predsjednika nije bilo traga.(...) Prevoditelji, s engleskog, holandskog, njemačkog i finskog, na francuski su preveli jedan izbor pitanja i prenijeli ih u francuski 'room', potom vraćajući odgovore. U međuvremenu se u engleskom 'roomu' raspravljalo za svoj račun, poglavito o tome što bi trebao biti 'eurojezik', po definiciji jednog sudionika foruma. Neki su preporučivali čuda esperanta, drugi su promicali engleski. 'Ante magnum defensorem, virtutum patrimoniique communium Europeorum, lingua utar nostra communi', grmio je sudionik pod nazivom Ivanus u svojoj kampanji za latinski. Prevoditelj sa šifrom Conv-EN1, iz osobnog je stava, ne kao glas predsjednika, iziritirano komentirao: 'Zašto ne finski? Ili mađarski? Ili wolof? Zašto potpuno novi jezik ili mrtav jezik?'. Jedan Katalonac se pitao kada će njegov jezik postati službeni europski jezik. 'Quid cum lingua catalanica' podržavao ga je Ivanus. 'U ovom chatu' komentirao je sudionik Elmo, 'jasno se pokazuju nedostaci toga što nemamo drugi zajednički jezik u EU-u'. Na kraju je odgovor na problem jezika došao od samog predsjednika koji je izjavio: 'Konvencija još nije raspravljala o pitanju jezika'. U jednom drugom odgovoru u francuskom 'chatroomu' on je dodao da će svakoj novoj članici proširene Unije biti priznat njen jezik kao službeni. Odlična vijest za prevoditelje. Formula za određivanje mogućeg broja prijevoda s jednog na druge jezike je n2-n, i tako sadašnjih 11 jezika daju 110 kombinacija. S 25 država članica 2004. bit će oko 20 jezika, pretpostavljajući, uključujući i malteški, da Slovaci drže kako je slovački duboko drugačiji od češkog, ali da Cipar neće uvesti turski. Sveukupno to daje 380 međusobnih prijevoda. Babilon je na jedan korak. Tehnički se može zaustaviti taj eksponencijalni rast tako da se ide preko engleskog, mada će ta procedura povećati duljinu stanki u slušalicama. Ne radi se samo o tehničkom problemu. U igri su nacionalni ponos i demokracija. Građanima ne odgovara da se važne odluke na njihov račun donose na jeziku koji im ne pripada. Ako se neće osjećati stvarno sudionicima političke zajednice tog tipa mogli bi odbiti njene rezultate. 'Među pojedincima koji nemaju zajednički osjećaj građanstva ne može postojati, poglavito ako se čitaju i govore različiti jezici, jedinstvo javnog mišljenja nužno za funkcioniranje predstavničke vlade', pisao je John Stuart Mill. Eto pravila kojemu se Europa trudi biti iznimka. Ali, kako? Sorry, Ivanus, no latinski ne bi funkcionirao jer ga nitko osim tebe ne govori. (Sunt lacrimae rerum - znaš što želim kazati). Esperanto je smiješan. Jedini ozbiljan kandidat je engleski, nova lingua franca. Engleski govori najmanje 55 posto građana EU-a. Neformalni radni sastanci u EU-u već se vode većinom na engleskom, s dobrim udjelom francuskog, i mrvicom drugih jezika. Stvaran život, komunikacija između mladih Europljana sve se više odvija na engleskom, engleskom s pojednostavljenom gramatikom i čudnim izrazima, ali koji nezaustavljivo napreduje. Zašto onda ne engleski? Problem smo mi, Englezi. (...) Dobro rješenje moglo bi biti izabrati američki za službeni europski jezik. Uostalom, upravo je američki taj kojega govore Europljani kada kažu da govore engleski. No pošto je za mnoge Europljane smisao imanja ujedinjene Europe na pola taj da se suprotstavlja Americi, izabrati američki za jezik Europe bilo bi u neskladu.(...) Postoji taj međunarodni engleski, prema kojem je naš engleski engleski samo nerazumljivo egzotično narječje. Nazvan je engleski kao lingua franca, ili kraticom ELF. Tako bi zajednički europski jezik trebao biti ELF. No Europa ga nikada neće prihvatiti dok će Velika Britanija biti velika sila unutar EU-a.(...) Ako Velika Britanija doista želi biti katalizator u procesu stvaranja demokratske Europe sa zajedničkim jezikom trebamo izaći iz EU-a, što je čin kojega nacrt ustavne povelje Giscarda d'Estaigna po prvi puta namjerava legalno dopustiti svakoj državi. Bacimo se na mač poput rimskih junaka iz davnina za više dobro. Vođeni 'quiet man-om' britanske politike, Ianom Duncanom Smithom, trebat ćemo izaći na Atlantik mrmljajući s pravom britanskom hrabrošću 'Idem vam, možda i duže'. Tada će svi kontinentalni Europljani moći govoriti engleski a mi ćemo se, kao mirni ljudi, ograničiti na klepetanje", piše Timothy Garton Ash.