IT-integracije-Gospodarstvo/poslovanje/financije it - 23.X. la stampa - prodi i pakt o stabilnosti ITALIJALA STAMPA23. X. 2002."Glupo" je ne željeti više Europe"Izjave predsjednika Europskog povjerenstva Romana Prodija, prema kojem je
pakt o stabilnosti 'glup' kao što su to i sva kruta pravila u gospodarstvu, na stranim su televizijama i novinama izazvale val komentara, u najvećem dijelu između kritike i iznenađenja.Prema njima se u našoj kući odnosi, unatoč toga što rijetko može čuti tako izravan jezik od tako visoke i odgovorne osobe, neuobičajenom diskrecijom.Suzdržanost talijanskih medija i političara možda se može objasniti činjenicom da se veći dio vlade u osnovi slaže s Prodijem glede mogućnosti ublažavanja pravila pakta o stabilnosti, ali to ne govori glasno kako ne bi naglasila gospodarske teškoće kroz koje prolazi i više voli da to traže drugi, a još bolje ako je među njima poštovani (ali sigurno ne i strastveno voljeni) Romano Prodi.Za oporbu osoba sadašnjeg predsjednika povjerenstva u sebi objedinjuje povijesne zasluge i potencijalne perspektive za budućnost, ali ne bez proturječja. Za obje strane je, dakle, bolje ne upuštati se ni u polemike ni u pljesak.
ITALIJA
LA STAMPA
23. X. 2002.
"Glupo" je ne željeti više Europe
"Izjave predsjednika Europskog povjerenstva Romana Prodija, prema
kojem je pakt o stabilnosti 'glup' kao što su to i sva kruta pravila
u gospodarstvu, na stranim su televizijama i novinama izazvale val
komentara, u najvećem dijelu između kritike i iznenađenja.
Prema njima se u našoj kući odnosi, unatoč toga što rijetko može
čuti tako izravan jezik od tako visoke i odgovorne osobe,
neuobičajenom diskrecijom.
Suzdržanost talijanskih medija i političara možda se može
objasniti činjenicom da se veći dio vlade u osnovi slaže s Prodijem
glede mogućnosti ublažavanja pravila pakta o stabilnosti, ali to ne
govori glasno kako ne bi naglasila gospodarske teškoće kroz koje
prolazi i više voli da to traže drugi, a još bolje ako je među njima
poštovani (ali sigurno ne i strastveno voljeni) Romano Prodi.
Za oporbu osoba sadašnjeg predsjednika povjerenstva u sebi
objedinjuje povijesne zasluge i potencijalne perspektive za
budućnost, ali ne bez proturječja. Za obje strane je, dakle, bolje
ne upuštati se ni u polemike ni u pljesak.
To je tipičan slučaj kojega bi Moro nazvao paralelnim
podudaranjima. No koja je bit tih izjava i zašto su izrečene? Prije
svega treba kazati da se nije radilo u propustu: Prodijev je
komentar dan u razgovoru za ugledni list kakav je 'Le Monde' i potom
ga je prenio sam njegov ured za tisak.
Dakle, dobro je znao što govori i kazao je to namjerno. Mnogi
komentatori, poglavito Englezi i Amerikanci, taj su stav pripisali
Prodijevoj želji da izađe u susret zahtjevu Francuske i Njemačke da
se ublaže kruta pravila pakta u ovoj fazi konjunkture, okupljajući
tako oko Povjerenstva i svoje ličnosti velike zemlje kontinenta
koje vode europsku igru.
Od tuda proizlazi sumnja koju je napad na pakt o stabilnosti izazvao
kod manjih zemalja. Tipično je tumačenje anglosaksonskog tiska
koji je sumnjičav spram svega što se čini u Bruxellesu, poglavito
ako to čini neki Talijan. Prodi je kazao samo jednu stvar u koju
vjeruje: da gospodarsko ponašanje ne može biti utvrđeno a priori
jednom za svagda, nego treba pratiti i možebitno spriječiti
oscilacije konjunkture. Već dugo rasprava 'pravila ili
fleksibilnost' dijeli ekonomiste i Prodi je iskoristio priliku da
kaže svoje mišljenje. No napao je i sustav pakta jer je plod
dogovora između vlada koji ne može biti izmijenjen bez odobrenja
svih vlada koje su o njemu odlučile. Predstavlja, dakle,
najrazvidniji primjer teškoće, ako ne i nemogućnosti, europske
gospodarske politike vođene metodom odlučivanja između vlada.
Problem kako će biti vođena sutrašnja Europa, koliko od 15
nacionalnih država (a ubrzo 25), od kojih svaka ima svoje probleme i
svoje interese, a koliko od Bruxellesa preko komisije, veliki je
čvor europske rasprave koja je počela konvencijom i treba se
zaključiti 2003..
Prodi želi više 'nadnacionalnosti' u gospodarstvu kao što je to već
učinio u vanjskoj i sigurnosnoj politici, dakle, veću ulogu
Povjerenstva. Pošto je on njegov predsjednik i više je nego
legitimno, štoviše nužno, da to i čini", piše Boris Biancheri.