IT - 23.X. LA STAMPA - PRODI I PAKT O STABILNOSTI

ITALIJA LA STAMPA 23. X. 2002. "Glupo" je ne željeti više Europe "Izjave predsjednika Europskog povjerenstva Romana Prodija, prema kojem je pakt o stabilnosti 'glup' kao što su to i sva kruta pravila u gospodarstvu, na stranim su televizijama i novinama izazvale val komentara, u najvećem dijelu između kritike i iznenađenja. Prema njima se u našoj kući odnosi, unatoč toga što rijetko može čuti tako izravan jezik od tako visoke i odgovorne osobe, neuobičajenom diskrecijom. Suzdržanost talijanskih medija i političara možda se može objasniti činjenicom da se veći dio vlade u osnovi slaže s Prodijem glede mogućnosti ublažavanja pravila pakta o stabilnosti, ali to ne govori glasno kako ne bi naglasila gospodarske teškoće kroz koje prolazi i više voli da to traže drugi, a još bolje ako je među njima poštovani (ali sigurno ne i strastveno voljeni) Romano Prodi. Za oporbu osoba sadašnjeg predsjednika povjerenstva u sebi objedinjuje povijesne zasluge i potencijalne perspektive za budućnost, ali ne bez proturječja. Za obje strane je, dakle, bolje ne upuštati se ni u polemike ni u pljesak. To je tipičan slučaj kojega bi Moro nazvao paralelnim podudaranjima. No koja je bit tih izjava i zašto su izrečene? Prije svega treba kazati da se nije radilo u propustu: Prodijev je komentar dan u razgovoru za ugledni list kakav je 'Le Monde' i potom ga je prenio sam njegov ured za tisak. Dakle, dobro je znao što govori i kazao je to namjerno. Mnogi komentatori, poglavito Englezi i Amerikanci, taj su stav pripisali Prodijevoj želji da izađe u susret zahtjevu Francuske i Njemačke da se ublaže kruta pravila pakta u ovoj fazi konjunkture, okupljajući tako oko Povjerenstva i svoje ličnosti velike zemlje kontinenta koje vode europsku igru. Od tuda proizlazi sumnja koju je napad na pakt o stabilnosti izazvao kod manjih zemalja. Tipično je tumačenje anglosaksonskog tiska koji je sumnjičav spram svega što se čini u Bruxellesu, poglavito ako to čini neki Talijan. Prodi je kazao samo jednu stvar u koju vjeruje: da gospodarsko ponašanje ne može biti utvrđeno a priori jednom za svagda, nego treba pratiti i možebitno spriječiti oscilacije konjunkture. Već dugo rasprava 'pravila ili fleksibilnost' dijeli ekonomiste i Prodi je iskoristio priliku da kaže svoje mišljenje. No napao je i sustav pakta jer je plod dogovora između vlada koji ne može biti izmijenjen bez odobrenja svih vlada koje su o njemu odlučile. Predstavlja, dakle, najrazvidniji primjer teškoće, ako ne i nemogućnosti, europske gospodarske politike vođene metodom odlučivanja između vlada. Problem kako će biti vođena sutrašnja Europa, koliko od 15 nacionalnih država (a ubrzo 25), od kojih svaka ima svoje probleme i svoje interese, a koliko od Bruxellesa preko komisije, veliki je čvor europske rasprave koja je počela konvencijom i treba se zaključiti 2003.. Prodi želi više 'nadnacionalnosti' u gospodarstvu kao što je to već učinio u vanjskoj i sigurnosnoj politici, dakle, veću ulogu Povjerenstva. Pošto je on njegov predsjednik i više je nego legitimno, štoviše nužno, da to i čini", piše Boris Biancheri.