RU-US-hegemonija-Glasila/mediji-Politika ru-ria-novosti-pax americana RUSIJARIA NOVOSTI21. X. 2002.Pax Americana O opasnosti od namjere Amerike da čini "što ona želi" više nego uvjerljivo svjedoče događaji na Balkanu. Težeći, da svim
sredstvima uklone s jugoslavenske političke scene Slobodana Miloševića - zakonitog šefa suverene države, SAD su bez sankcioniranja UN, pod izgovorom takozvane "humanitarne intervencije" inicirale vojnu akciju NATO-a protiv Beograda. Washington je postigao svoje - Milošević se našao u zatvoru u Haagu, a Amerikanci sada grade na Kosovu već treću vojnu bazu, zaključuje komentator Ria Novosti. U sljedećim danima na razmatranje VS UN-a trebala bi biti prezentirana konačna verzija nacrta rezolucije o Iraku, koju su usuglasile članice Vijeća sigurnosti. Nakon višednevnih debata iza zatvorenih vrata, koju je vodilo pet stalnih članica Vijeća sigurnosti s pravom veta (Rusija, SAD, Kina, Francuska i Velika Britanija), Amerikanci su pristali da iz svog nacrta rezolucije o Iraku, predloženog Vijeću sigurnosti, isključe odrednicu "o automatskoj primjeni sile" protiv Bagdada. Sjedinjene Države bile
RUSIJA
RIA NOVOSTI
21. X. 2002.
Pax Americana
O opasnosti od namjere Amerike da čini "što ona želi" više nego
uvjerljivo svjedoče događaji na Balkanu. Težeći, da svim
sredstvima uklone s jugoslavenske političke scene Slobodana
Miloševića - zakonitog šefa suverene države, SAD su bez
sankcioniranja UN, pod izgovorom takozvane "humanitarne
intervencije" inicirale vojnu akciju NATO-a protiv Beograda.
Washington je postigao svoje - Milošević se našao u zatvoru u Haagu,
a Amerikanci sada grade na Kosovu već treću vojnu bazu, zaključuje
komentator Ria Novosti.
U sljedećim danima na razmatranje VS UN-a trebala bi biti
prezentirana konačna verzija nacrta rezolucije o Iraku, koju su
usuglasile članice Vijeća sigurnosti. Nakon višednevnih debata iza
zatvorenih vrata, koju je vodilo pet stalnih članica Vijeća
sigurnosti s pravom veta (Rusija, SAD, Kina, Francuska i Velika
Britanija), Amerikanci su pristali da iz svog nacrta rezolucije o
Iraku, predloženog Vijeću sigurnosti, isključe odrednicu "o
automatskoj primjeni sile" protiv Bagdada. Sjedinjene Države bile
su prisiljene pristati na taj korak nakon što su protiv prvobitnog
nacrta rezolucije, koji su one predložile, žestoko istupile
delegacije 70 država iz Azije, Latinske Amerike, Afrike i
bliskoistočne regije.
Po mišljenju mnogih međunarodnih promatrača, za osnovu rezolucije
najvjerojatnije će se uzeti prijedlog Francuske, koji isključuje
bezuvjetnu primjenu sile protiv Iraka i dovodi u zavisnost početak
operacije od rezultata rada međunarodnih inspektora u Iraku.
Međutim, da li sadašnje povlačenje Sjedinjenih Država u UN znaci da
će one odustati i od nanošenja udara po Bagdadu? Najvjerojatnije,
ne. U svakom slučaju, državni tajnik SAD Colin Powell već je
izjavio, da Sjedinjenim Državama nisu potrebne nikakve dodatne
dozvole i one su spremne djelovati u okvirima ovlaštenja koje je
predsjednik Bush dobio od oba doma Kongresa. A zasada Amerikanci
planski povećavaju svoje snage u regiji Perzijskog zaljeva,
pripremaju locirane ovdje svoje baze za razmještanje dodatnih
desetina tisuća vojnika. Osim toga, do početka naredne godine
Washington namjerava dislocirati u regiji Zaljeva šest grupa
nosača zrakoplova svojih vojno-pomorskih snaga, koji će
raspolagati s 250 zrakoplova i 2 tisuće krstarećih raketa
"Tomahawk".
Sadašnja žestoka konfrontacija u UN između SAD i velike većine
država koje ulaze u sastav ove organizacije teško se može
kvalificirati kao slučajna. I nije stvar samo u Iraku. Razlozi za
takvu konfrontaciju su kudikamo širi i imaju globalni i
principijelni karakter. Radi se o odsustvu želje svjetske
zajednice da se i dalje miri s rastućim pretenzijama Amerike na
uspostavljanje svoje svjetske dominacije, na pravo da samostalno
određuje pravila igre na međunarodnoj sceni, odnosno, da gradi
svjetski poredak po modelu "Pax Americana". (...)
O opasnosti od namjere Amerike da čini "što ona želi" više nego
uvjerljivo svjedoče događaji na Balkanu. Težeći, da svim
sredstvima uklone s jugoslavenske političke scene Slobodana
Miloševića - zakonitog šefa suverene države, SAD su bez
sankcioniranja UN, pod izgovorom takozvane "humanitarne
intervencije" inicirale vojnu akciju NATO protiv Beograda.
Washington je postigao svoje - Milošević se našao u zatvoru u Haagu,
a Amerikanci sada grade na Kosovu već treću vojnu bazu. Nasamarena
je ostala Europa, koja je na "poklon" od SAD dobila žarište
albanskog nacionalizma i mostobran za albansku narkomafiju na
Kosovu. Sada "spašeni" od Sjedinjenih Država "bijedni i
ugnjetavani" Kosovari otvoreno izjavljuju o planovima za istupanje
Kosova iz sastava Jugoslavije i stvaranju takozvane "Velike
Albanije". Očigledno da će se u slučaju realizacije sličnih namjera
Europa suočiti s potpunom destabilizacijom ne samo na Balkanu, nego
i u čitavoj jugoistočnoj regiji kontinenta.
Još katastrofalnije posljedice može imati realizacija američkih
planova napada na Irak. Zato i ne čudi , što se protiv tih planova
zalažu ne samo cjelokupni arapski svijet, nesvrstane zemlje Azije,
Afrike i Latinske Amerike, Rusija, Kina i Indija, nego čak i
najbliži zapadnoevropski partneri SAD, u prvom redu Njemačka i
Francuska. Odlučno odbijanje Berlina i Pariza da podrže antiiračku
avanturu Washingtona - to je nedvosmisleni signal rastućeg umora
Europe od hegemonističkih težnji Sjedinjenih Država. Više nego
jasno to je rekao predsjednik Francuske Jacques Chirac tijekom svog
najnovijeg putovanja po zemljama Bliskog Istoka. Na konferenciji
za tisak u Egiptu francuski predsjednik je otvoreno rekao, da
Bliskom Istoku nije potreban još jedan rat, a njegovo izbjegavanje
"u interesu je i regije, i morala, i onih predstava o svjetskom
poretku po kojima je svako dostojan poštovanja svojih prava".
Događaji posljednjih mjeseci prilično su očigledno pokazali, da
Washington na svoj način interpretira neophodnost osiguranja
međunarodne sigurnosti i borbe protiv terorizma. Izgleda da je
George Bush već zaboravio svoje izjave nakon tragičnih događaja 11.
rujna prošle godine o tome, da SAD namjeravaju djelovati u tim
pravcima zajednički sa svim članicama svjetske zajednice, u
koordinaciji sa VS UN i isključivo u okvirima međunarodnog prava.
Sada, ako stvari nazovemo svojim imenom, SAD praktično pokušavaju
iskoristiti borbu protiv međunarodnog terorizma kao argument za
postizanje svojih geopolitičkih ciljeva. Upravo se to događa u
slučaju s Irakom. Pri tom, izgleda, Washington ne zbunjuje
očigledna činjenica, da će neizbježna posljedica napada SAD na
Bagdad biti i rušenje antiterorističke koalicije. Očigledno je i
to, da Amerika nije u stanju samostalno efikasno suprotstaviti se
međunarodnom terorizmu. Isto kao ni drugim izazovima međunarodne
sigurnosti - nadnacionalnom organiziranom kriminalu, širenju
narkotika, švercu oružja, separatizmu i religioznom ekstremizmu.
To praktično nije moguće bez sudjelovanja ne samo vodećih
zapadnoevropskih država, već i Rusije, Kine, Indije i čitavog niza
najrazvijenijih zemalja. Međutim, efikasna suradnja s njima moguća
je samo u slučaju, ako Sjedinjene Države odustanu od svojih
pretenzija na svjetsku hegemoniju i odustanu od vođenja iluzorne
politike a la "Pax Americana".