IT - 19. IX.AVVENIRE - IRAČKI ODGOVOR I DIPLOMACIJA

ITALIJA AVVENIRE 19. IX. 2002. Europski sporazum u Staklenoj palači "Teška kriza koja bi mogla dovesti do novog Zaljevskog rata nije američka izmišljotina. Istina je da Bushovo predsjedništvo do sada nije uspjelo dobiti prestiž i poštovanje drugih predsjedništava u svijetu. No šok radi preteških terorističkih djela, nagoni američko javno mišljenje da traži učinkovitu i nepopustljivu prevenciju. To su raspoloženja koja u nekoj demokraciji s čestim izbornim provjerama znače mnogo. Europska Unija, u teoriji drugi stup zapada, na političkom se planu, na žalost, teško uspijeva jedinstveno izraziti; a možda će to uspjeti, nadamo se, nakon reformi koje bi trebale biti pokrenute slijedeće godine. No u ovoj krizi glavne europske zemlje, a i Unija u cijelosti, djeluju, mimo privida, s određenom učinkovitom usklađenošću. Pogledajmo kako se kreću. Engleska laburistička vlada, iako uvjerena da treba osnažiti vezu s Europom koja se sprema proširiti do Visle, zadržava svoje mjesto vjernog saveznika Washingtona. Ta joj uloga omogućava da igra ulogu razuma i kočenja čiji se učinci odražavaju u rastućoj važnosti koju u ovoj fazi dobivaju Ujedinjeni narodi. Francuska, Italija, Španjolska i sadašnje dansko predsjedništvo Europske Unije isto tako iskazuju svoju solidarnost Americi protiv terorizma. Kao i jasnu potporu zahtjevu Ujedinjenim narodima za sigurnim nadzorom nad proizvodnjom oružja za masovno uništavanje od strane Bagdad. Naravno, oni to čine s različitim nijansama, no s istim ciljem.(...) Ta panorama sugerira da bi jedna teška međunarodna kriza poput sadašnje mogla dovesti i do jedne pozitivne posljedice koju se snažno tražilo počevši od kraja suprotstavljanja istoka i zapada: snaženja Ujedinjenih naroda i njihove uloge u obrani mira. Kofi Annan je to dobro uvidio i spretno djeluje, zahvaljujući između ostaloga i njegovim dobrim odnosima s Washingtonom. Iračko prihvaćanje povratka inspektora upućeno glavnom tajniku Ujedinjenih naroda također središnjom čini ulogu Staklene palače u ovoj krizi. Sada ga treba nadzirati kako ne bi prikrivalo, kao što se dogodilo u nebrojeno mnogo slučajeva, lukavstva i rezerve. Bilo bi poželjno da Europljani, uključujući Italiju, što je moguće više preko usklađene diplomatske akcije, nastavljaju ustrajavati na nezaobilaznoj potrebi da se prije bilo koje oružane intervencije protiv Bagdada izjasni UN. Ako se vojne akcije protiv Saddamovog režima na kraju pokažu neizbježne, one moraju jasno biti posljedica neizvršenja iračkih obveza spram Ujedinjenih naroda, a ne unilateralne odluke", piše Bruno Bottai.