IT - 18. IX. IL MANIFESTO - IRAK I NAFTA

ITALIJA IL MANIFESTO 18. IX. 2002. O svemu odlučuje utrka za bagdadskim crnim zlatom "'Obaranje iračkog predsjednika Saddama Husseina, koje izvode Sjedinjene Države, moglo bi otvoriti zlatnu žilu za američke naftne tvrtke kojima je Irak dugo vremena zabranjivao pristup, potapajući naftne sporazume koje su s Bagdadom sklopili Rusija, Francuska i druge zemlje, i izazivajući preustroj svjetskih naftnih tržišta': tako zaključuje Washington Post (15. rujna.), nakon što je razgovarao sa vođama naftne industrije i vođama iračke oporbe. Irak posjeduje naftne pričuve, gospodarski iskoristive, koje dosižu 112 milijardi barela, druge na svijetu nakon onih Saudijske Arabije. Njihovo trajanje, prema sadašnjem ritmu potrošnje, procjenjuje se na više od jednog stoljeća, više od saudijskih (83 godine). Trajanje pričuva Sjedinjenih Država se procjenjuje na jedva 10 godina. Iako je SAD nastavio uvoziti naftu iz Iraka (milijun barela na dan u prvoj polovici 2002.), tvrtke iz Sjedinjenih Država od kraja osamdesetih godina isključene su iz iskorištavanja iračkih pričuva. Nakon Zaljevskog rata, druge tvrtke su si osigurale ugovore s Bagdadom. Ruski Lukoil 1997. je zaključio sporazum vrijedan 4 milijarde dolara za iskorištavanje naftnog polja Qurna, a u listopadu 2001., jedna druga ruska tvrtka, Slavneft, osigurala si je ugovor od 52 milijuna dolara za bušenje polja Tuba, isto tako u južnom Iraku. S najavljenim gospodarskim sporazumom od 40 milijardi dolara između Moskve i Bagdada za ruske se tvrtke otvaraju i druge mogućnosti, uzimajući u obzir da Irak prema Rusiji ima dug od 8 milijardi dolara. Istodobno, druge tvrtke iz dvanaestak zemalja, među kojima Francuske, Kine, Indije i Italije, zaključile su sporazume za iskorištavanje iračkih naftnih pričuva, koji bi trebali postati operativni s ukidanjem embarga (kojega su, ne slučajno, htjele Sjedinjen Države). Sada se, međutim, sve mijenja. Neameričke tvrtke boje se da će ih 'isključiti Sjedinjene Države, koje bi postale dominantna strana sila u Iraku nakon Husseinovog pada'. Vođe oporbenih skupina koje financira SAD najavili su da će s novom vladom u Iraku biti preispitani svi sporazumi, a iskorištavanje nafte bi bilo povjereno jednom konzorciju pod američkim vodstvom. Irak bi uz to mogao izaći iz OPEC-a, slabeći njegov utjecaj na cijene nafte. Tvrtke iz SAD dobile bi još veći utjecaj na svjetskom tržištu energenata, kao što se dogodilo s postavljanjem proameričke vlade u Afganistanu, koja je ponovno pokrenula projekt plinovoda Turkmenistan-Pakistan preko Afganistana, koji je prije pobjegao iz ruku SAD-a: 16. rujna tri su vlade Banki za razvoj Azije predstavile studiju ostvarivosti plinovoda (s godišnjim kapacitetom od 15 milijuna kubnih metara), kojeg će nadzirati jedan konzorcij pod američkim vodstvom. U isti okvir ulazi iračka nafta, koja je postala 'jedna od glavnih moneta u pogađanju administracije SAD-a sa ciljem da se članice Vijeća sigurnosti i zapadni saveznici priključe pozivu predsjednika Busha za oštru međunarodnu akciju protiv Saddama'. Ovo su uvjeti ucjene: zemlje koje će dopustiti rat protiv Iraka (pa i ako Bagdad prihvati inspektore) moći će od proameričke vlade, u manjoj mjeri nego SAD, dobiti ugovore za iskorištavanje iračke nafte; one koji se usprotive bit će isključene. Kako bi dobila privolu Moskve za rat Bushova je administracija za početak listopada sazvala 'summit o energiji' u Houstonu, na kojemu će sudjelovati, zajedno s američkim i ruskim dužnosnicima, predstavnici više od 100 naftnih tvrtki iz dvije zemlje. Politički pregovori se, dakle, ne odvijaju za stolom Vijeća sigurnosti UN-a, nego za onim naftne industrije, gdje se dijeli iračko crno zlato. Za to su stručnjaci predsjednik Bush i dopredsjednik Cheney koji su, podsjeća Washington Post, 'radili u naftnom businessu i imaju dugotrajne veze s naftom industrijom'", piše Manlio Dinucci.