IT 17. IX. IL MANIFESTO - SVJETSKO I AMERIČKO GOSPODARSTVO

ITALIJA IL MANIFESTO 17. IX. 2002. Svijet američkog sutona "(...)Njegovo se ime u Aziji povezuje s pokretom protiv siromaštva i skupinama aktivista za ljudska prava. Rođen na Filipinima, diplomirao je ekonomiju u Manilu, no potom je doktorirao u Sjedinjenim Državama gdje je ostao nekoliko godina kao istraživač.(...) Walden Bello je znanstvenik kojega je teško sažeti, radi količine napisanih knjiga i radi prožimanja aktivizma i znanstvenog angažmana. (...) Polazna točka dugog razgovora su rizici rata. - Ratom protiv Iraka možemo svjedočiti jednoj militarizaciji gospodarstva. Ne govorim samo o starom i tradicionalnom izrazu 'mrkva i batina', nego o nečemu dubljem i manje špekulantskom. Odnosno da je počela druga faza globalizacije i da se temelji na snazi oružja, na vojnom nadzoru nad svijetom. = To je gledanje koje mogu dijeliti. No dodajem da može doći do proturječja unutar čelništva Sjedinjenih Država. Nije rečeno da će Sjedinjene Države uspjeti izaći iz krize ratom, niti da će to uspjeti iskoristiti da ponovno preuzmu nadzor nad svijetom i tako otklone sablast koja uznemiruje san jednog dijela Bushove administracije, a koja nije Al Qaeda već Kina.(...) - U Vašim raščlambama tvrdite, s pravom, da je do 1997. sjever svijeta istovario na zemlje u razvoju svoja proturječja i svoje krize. Nekoliko godina na toj strani svijeta, međutim, i u SAD-u i Europi kruži sablast 'recesije'. Jesmo li na kraju gospodarskog ciklusa? Ili pred doista 'globalnom' krizom? = Uvijek sam mislio da bi promatranje svjetskog gospodarstva iz posebne točke gledanja, poput one zemalja u razvoju moglo omogućiti da se shvate pojave i tendencije koje se odnose na svjetsko gospodarstvo. Živimo u međuovisnom svijetu, makar se radilo o međuovisnosti gdje je sjever svijeta gospodar. Sada vjerujem da se nalazimo pred krizom prevelike proizvodnje. To je očito u SAD-u. No to je kriza koja, kao u igri domina, ima posljedice po cijeli svijet. - U tom svjetskom gospodarstvu financije igraju nimalo marginalnu ulogu. Je li u svijetu gdje kapital tako vrtoglavo kruži moguće govoriti samo o krizi pretjerane proizvodnje? = Došlo je do viška špekulativnog sektora što je rezultat gubitka prihoda u proizvodnom sektoru. Jednostavno kazano, ako se business, odnosno dobiti, smanje u automobilskoj industriji ili onoj elektronskoj, lako se može predvidjeti da će se kapital premjestiti u manje zasićene sektore. A to se dogodilo posljednjih desetljeća. Nedvojbeno je da je u prošlosti SAD nastojao izvan svojih granica premjestiti elemente nestabilnosti u ekonomskoj djelatnosti, kao što je pokušao, uspješno, ukloniti prepreke za slobodno kretanje svojeg kapitala u potrazi za mjestom gdje se može nastaviti s ostvarivanjem dobrih profita. To se odnosilo i na špekulativne pokrete, i na mogućnost ulaganja u industrijske djelatnosti pod povoljnim okolnostima, odnosno uz malu cijenu rada, povoljan porezni sustav, 'fleksibilne' zakone za zaštitu okoliša. Kapital sjevera planeta premjestio se na jug planeta u potrazi za lakom dobiti. Sada se taj mehanizam zaustavio a rezultati su svima pred očima. - Nakon eksplozije špekulativnog balona 1997., koja je u bijedu bacila milijune Indonezijaca, Tajlanđana, Korejanaca, Filipinaca, što se promijenilo na pacifičkom području? = Stručnjaci su oštro raspravljali o obilježjima azijskog modela.(...) S moje točke gledanja, nema nikakvih teškoća naglasiti ovisnost tih zemalja od Sjedinjenih Država. To je ovisnost koja ima povijesni okvir, odnosno utjecaj Sjedinjenih Država u toj regiji nakon Drugog svjetskog rata, a koji kao neupitne protagoniste ima MMF, Svjetsku banku i WTO. Tri nadnacionalna tijela koja su nastojala nametnuti 'Washington Consensus'. Drugim riječima MMF, Svjetska banka, prvo GATT a potom WTO, djelovali su tako da su pomagali tvrtkama iz SAD-a. Programi strukturalne prilagodbe pripremili su teren za potpunu liberalizaciju kapitala i proizvodnih aktivnosti, pomažući prodor kapitala i američkih tvrtki. Tako je 1994. u te zemlje došlo more dolara a tri godine kasnije taj je kapital otišao u tek nekoliko dana. 'Azijski tigrovi' su se pokazali tigrovima od papira, jer su njihova gospodarstva bila usmjerena na izvoz i osjetljiva na ponašanje stranih ulagača. No to je proces koji nije završen eksplozijom balona od sapunice 1997. Promijenio je zemlju. Prvo Tajland, potom Koreja, potom Malezija. I svaki puta je poraslo neprijateljstvo spram Sjedinjenih Država, što je neke mjesne elite dovelo do uporabe protuameričkog rječnika. No kako bilo, nadzor MMF-a postao je čvršći, dok se hegemonija SAD-a osnažila. (...) - Mnogi su Vas kritizirali radi Vašeg zagovaranja deglobalizacije, optužujući Vas da želite zaustaviti sat povijesti... = Da, samo što ja vjerujem da živimo u međuovisnom svijetu i što nisam protiv međunarodnog gospodarstva. Jednostavnije, mislim da nacionalni gospodarski razvoj ne treba biti okrenut izvozu proizvedene robe, nego treba voditi računa o potrebama mjesnog stanovništva. Deglobalizacija je intelektualna provokacija koja ide za stvaranjem uvjeta za razradu društvene i gospodarske alternative vladajućem modelu. Pođimo od ključnog elementa te alternative: proizvoditi i za unutarnje tržište u sustavu ravnopravnijih međunarodnih odnosa. A ako me se optužuje da želim ukinuti MMF, WTO i Svjetsku banku, odgovaram da je tako, to su autoritarna nadnacionalna tijela, slabo transparentna, koje treba ukinuti. Što ima nedemokratskijeg od institucije koja donosi odluke na temelju interesa jačih a na štetu slabijih? To je 'sveto trojstvo' globalizacije.(...)", razgovarao Benedetto Vecchi.