FR LE FIGARO OD 26.8.02. JOHANNESBURG

FRANCUSKA LE FIGARO 26.VIII.2002. U središtu rasprava - osam osjetljivih točaka razvoja "'Zemlju ne nasljeđujemo od roditelja, već je posuđujemo od naše djece'. Ova mudra izreka Saint-Exuperyja aktualna je više no ikad. Uz sadašnji bjesomučni ritam razvoja na planetu, našoj djeci neće ostati bogzna što. Jer, deset godina nakon Rija, svi pokazatelji pozivaju na uzbunu. No za razliku od Rija, gdje je održivi razvoj bio istoznačnica za okoliš, Johannesburg bi pitanje siromaštva, najvećeg problema, trebao staviti u prvi plan. 1,2 milijarde ljudi živi s manje od jednog dolara na dan. Javna pomoć za razvoj već deset godina je u stalnom padu, s 0,33 posto pala je na 0,22 posto BDP-a bogatih zemalja. Posljedica toga je da trećina stanovništva na Zemlji nema pristupa energiji, svaki peti stanovnik nema pitke vode, svaki šesti pati od neishranjenosti, a sedamnaest milijuna ljudi svake godine umire od zaraznih bolesti. Stanje s okolišem nije ništa bolje. Šuma koja pokriva polovicu biološke raznovrsnost i dalje propada brzinom koja zabrinjava: dvjesto tisuća hektara svakog tjedna nestaje s karte, dok je već nestala polovica ekvatorskih prašuma. Oko četrdeset posto onoga što je ostalo od starih šuma izumrijet će za dvadeset godina, misle ekolozi. Zbog toga jedanaesterim tisućama životinjskih vrsta (četvrtina sisavaca i trećina riba) prijeti izumiranje u sljedećim desetljećima, poglavito zbog uništenja njihova uobičajenog staništa. Da ne govorimo o nizu katastrofa kojima je planet ljetos bio izložen, što je najvjerojatnije posljedica klimatskog zatopljenja zbog ispuštanja stakleničkih plinova. Stručnjaci misle da će do 2001. temperatura, već prema prilici, porasti za 1,5 do 5,8 stupnjeva. Čovjek je najčešći krivac za takvo uništavanje okoliša. Njegov je utjecaj na Zemlju u zadnjih trideset godina porastao za trideset posto. Pojam 'ekološkog nasljeđa' koji odgovara broju hektara potrebnih da bi se proizveli iskorišteni resursi i uništio otpad kojeg proizvede jedan čovjek, puno govori. Prema istraživanju američkog istraživača Mathisa Wackernagela, ljudska potrošnja prirodnih resursa danas premašuje dvadeset posto biološkog kapaciteta Zemlje. I dok je prosječna potražnja na svjetskoj razini 2,3 hektara po glavi stanovnika, prosječnom Amerikancu treba 9,7 hektara, a Francuzu 5,26 hektara. Da svi stanovnici planeta troše kao jedan Francuz, trebala bi nam tri planeta poput našega da bi se zadovoljile njihove potrebe. Ukratko, trošimo više resursa nego što ih Zemlja ima. 'Ponašamo se kao prezadužena obitelj koja svoj račun ostavlja budućim naraštajima', analizira Daniel Richard, predsjednik WWF-a u Francuskoj. Premda se svi čelnici slažu oko te tužne činjenice, odgovori na takvo stanje su različiti. Napose kada se dođe do konkretnih mjera. Nakon zadnje sjednice za pripremu summita o Zemlji održane na Baliju u lipnju, prihvaćeno je tek sedamdeset posto provedbenog plana Agende 21 iz Rija, a svi osjetljivi prijedlozi i danas su na stolu. To više što, kako ističe Michel Mousel, predsjednik Francuskog odbora za svjetski susret na vrhu o održivom razvoju (CFSMDD), 'ne budemo li nastojali na siromaštvu, sigurni smo da se neće postići sporazum o okolišu, to je naše obračunsko sredstvo'. Evo nekoliko prijepornih točaka na kojima bi mogle zapeti raspre na summitu: Javna pomoć za razvoj: Svjetska banka i Ujedinjeni narodi pozvali su zemlje donatore da udvostruče pomoć (54 milijarde dolara) kako bi se upola smanjilo siromaštvo u svijetu, što je bio cilj UN-ova susreta na vrhu Tisućljeća. Europske zemlje (26 milijarda dolara u 2001.) obvezale su se da će ju do 2006. s 0,33 povećati na 0,39 svog BDP-a. SAD je najavio da ju kani povećati s deset na petnaest milijarda dolara na godinu, ali je želi uvjetovati (gospodarsko otvaranje, način uporabe). Te je uvjete osudilo više nevladinih organizacija. Poljodjelske subvencije: zemlje u razvoju nadaju se otvaranju tržišta visoko razvijenih zemalja. Traže od bogatih zemalja da smanje pomoć poljodjelcima (gotovo trista milijarda dolara na godinu) koja zemlje Trećeg svijeta priječi da svoju robu izvoze u razvijene zemlje po privlačnim cijenama. Protokol iz Kyota: premda tema službeno nije na dnevnom redu pregovora, nedolazak Georgea W. Busha u Johannesburg i njegovo odbijanje da ratificira protokol iz Kyota mogli bi vratiti pitanje u prvi plan. Pristup energiji: da bi se siromašnim narodima omogućio pristup električnoj energiji, Brazil predlaže da se udio obnovljive energije u svjetskoj proizvodnji poveća na 10 posto, dok je danas 2,2 posto. Prijedlog su poduprle ekološke organizacije koje uz to traže da se prestanu subvencionirati takozvane prljave energije. SAD se pak, kao i MMF, zalaže za privatizaciju temeljnih dobara putem tržišnih mehanizama. Pristup vodi: voda je temeljno dobro u pravom smislu riječi i u svezi s njom postoji razmjerni konsenzus. Svi se slažu s ciljem summita Tisućljeća da se do 2015. upola smanji broj ljudi koji nemaju vode za piće. Naprotiv, zamisao da se oprema za asanaciju stavi na istu razinu prioriteta kao voda za piće, izaziva otpor SAD- a, kao i nekih zemalja u razvoju. Pristup zdravstvenim uslugama: zemlje juga traže da im veliki farmaceutski laboratoriji stave na raspolaganje generičke lijekove, napose za borbu protiv side (35 milijuna zaraženih, od čega 28 milijuna u Africi južno od Sahare) i močvarne groznice. Demografija: cilj razvoja kontracepcije nailazi na protivljenje zemalja poput Irana, ali i Vatikana. Partnerstvo javni-privatni sektor: pristaše masovnog sudjelovanja države u pomoći razvoju pomalo se brinu zbog sve većeg mjesta koje privatni sektor želi zauzimati u planovima na jugu. Dakako, velika novost na ovom susretu, partnerstvo između javnog i privatnog sektora (takozvane inicijative druge vrste rečeno UN- ovim jezikom, za razliku od inicijativa prve vrste koje su politički dokumenti), koje javnim organizacijama, nevladinim organizacijama i poduzećima sa sjevera omogućuje da zajedno rade na zajedničkom programu, ima prednosti, jer se mnoge vlade ne žele baviti pitanjem pomoći razvoju. No 'ne želimo privatizaciju održivog razvoja', upozorava odmah Yannick Jadot, direktor Greenpeacea u Francuskoj. Naime, ekologisti sumnjaju da je ta zamisao potekla od SAD-a, a omogućuje mu da dade mnoštvo inicijativa kako bi izbjegao bilo kakvo obvezujuće političko djelovanje", piše Caroline de Malet.