ZAGREB, 21. lipnja (Hina) - Nomen est omen - Ime je znak! Za Eskime, primjerice, ljudsko biće bez imena i nije ljudsko biće. Naše je ime nešto neodvojivo od naše osobnosti, ono je našim najosobnijim biljegom. No što je s
prezimenom?
ZAGREB, 21. lipnja (Hina) - Nomen est omen - Ime je znak! Za Eskime,
primjerice, ljudsko biće bez imena i nije ljudsko biće. Naše je ime
nešto neodvojivo od naše osobnosti, ono je našim najosobnijim
biljegom. No što je s prezimenom? #L#
Upotreba prezimena počinje se pojavljivati tek oko tisućite
godine, a proširuje se Europom u doba Renesanse. Po prvi put u
ljudskoj povijesti pravo građanstva stječe formula: 'ime +
prezime'! Čuveni koncil iz 1563. godine udario je temelje ovoj
formuli, jer je odlučeno da se prilikom krštenja u crkvene knjige
upisuje uz ime i djetetovo prezime, a u 17. i 18. stoljeću to se
stvarno i čini, ponajprije zato da se izbjegnu "istokrvna
vjenčanja". Prezime ima tako, prema Jarosu koji o tomu piše 1901.
godine, smisao "zaštite" porijekla, objašnjava dr. Ante - Tonći
Despot u napisu "Roditeljska riječ prenesena na dijete" u
'Vjesniku' HEP-a. S pojavom prezimena, ime i nadalje ostaje važnim
elementom, ali više ne i jedinim izrazom osobnog identiteta.
U imenu i dalje "zvoni" ono što bilo presudno i u prastaroj
civilizaciji Mezopotamije: Dati nekomu ime za te je narode ili
plemena imalo značenje apela na život, dati ljudskom biću ljudski
opstanak. I još nešto: Nitko ne može zadobiti ime ako mu ga nije
nadjenuo netko drugi! Imati, posjedovati ili nositi ime značilo je,
a i danas u izvjsnoj mjeri znači, steći mjesto u simboličkom poretku
života. Prezime nas podsjeća da nismo samo od danas i sutra nego i od
jučer i prekjučer.
(Hina) ld ld