IT-12. VI.REPUBBLICA- MRŽNJA PREMA AMERICI

ITALIJA LA REPUBBLICA 12. VI. 2002. Zašto toliko mržnje prema Amerike "Devet mjeseci nakon 11. rujna pitanje koje izgleda još progoni većinu Amerikanaca je slijedeće: 'Zašto nas mrze?'. Prijatelji i neprijatelji odgovaraju 'mi vas ne mrzimo, jednostavno vas ne volimo koliko bi vi željeli'. No prema Americi postoje srdžba, neprijateljstvo pa i bijes, a zapitati se 'zašto?' odraz je nesigurnosti 11. rujna.(...) Eto četiri razloga, nazovimo ih i Jahačima mržnje, koje daju poneku naznaku zašto nismo uvijek voljeni: golema moć, licemjerje, ponižavanje i homogenizacija. 1) Golema moć: pad Sovjetskog Saveza i kraj hladnog rata izgledali su kao da ukazuju na američku pobjedu, koja je okončala bipolarnost i iz Amerike napravila jedinu preostalu supersilu (na to je mislio Fukuyama kada je govorio o 'kraju povijesti'). No vlast podrazumijeva odgovornost. Trebamo prestati biti skromni prema našoj moći: za druge je naša moć stvarna, a mi moramo odgovorno njome upravljati. (...) Nikada nećemo biti voljeni radi naše moći, no možemo biti poštovani pa čak nam se može i diviti ako ćemo njome znati odgovorno upravljati, dosljedno i učinkovito, kako bi se suočili s problemima Zemlje - bili oni ili ne uzrokovani od nas. 2) Licemjerje: moćne se nacije nikada ne voli: no moćne nacije koje djeluju licemjerno i nedosljedno često su omražene. Amerika se drži za (prilično točno) demokratsku naciju rođenu iz revolucije i u svojem modernom identitetu stvorenu iz borbi za integraciju, jednakost i opće blagostanje. No dok zagovara te vrijednosti, Amerika često djeluje u ime uskih nacionalnih interesa koji su, u najboljem slučaju, u samo dalekoj vezi s tim vrijednostima. Njezina dvostruka ovisnost od opijuma i nafte, primjerice često je nadvladala nad njenim angažmanima za demokraciju. Njezino traganje za sigurnim ambijentom za trgovinu, za njezine multinacionalne tvrtke, navodi na zapostavljanje pitanja ljudskih prava i welfarea i to obeščašćuje njenu idealističku retoriku. Jedan vrlo jednostavna način da nas ljudi prestanu mrziti je davanje konkretne potpore demokraciju koju u teoriji potpisujemo, ili da se barem prestanemo suprotstavljati i postavljati klipove onima koji u to u svijetu stvarno nastoje i činiti. 3) Poniženje: postoji bezbroj pitanja gospodarske nepravde (rastući jaz između bogatih i siromašnih na globalnom tržištu, isključivanje (veliki dio Afrike izbrisan je s lica zemlje kada se radi o globalnoj trgovini), i iskorištavanje (politike Svjetske trgovinske organizacije i Međunarodnog monetarnog fonda često izgledaju kao da privilegiraju one koji ulaže na štetu mjesnih društvenih programa), koje siju srdžbu i bijes. Nisu bogatstvo i moć Amerike ti koji po sebi izazivaju bijes, već poniženje koje je arogantna uporaba tih resursa katkad nanijela. (...) 4) Homogenizacija: narodi trećeg svijeta, a među njima i islamski narodi, imaju dva velika straha: prva je da bi njihova djeca mogla biti isključena iz procesa modernizacije, ostavljena izvan globalne mreže trgovine, dobara i kulturalnih resursa koji određuju suvremeni napredak i stvaraju pretpostavke za demokraciju. Drugi je strah da će njihova djeca biti integrirana u proces modernizacije, iskvarena istim blagostanjem kojemu teže.(...) Mora postojati drugi mogući izbor, osim reakcionarnih mula i sveprisutnih trgovinskih centara.(...) Ne treba čuditi da mnogi vole našu kulturu i proizvode ali ih istovremeno mrze. Žele biti poput nas, ali se boje cijene koju moraju platiti da bi bili kao mi. Četiri razloga za mržnju sama upućuje na moguća rješenja. Globalna američka moć mora biti ublažena točno određenim angažmanom za demokraciju, jer demokracija znači dijeljenje vlasti i olakšavanje drugima pristup vlasti. Osim toga demokracija se ne može služiti licemjerjem, koje pridonosi pretvorbi možebitnih građana u cinične pojedince, i možebitnih prijatelja u krvne neprijatelje.(...) Ujedinjujući se sa svijetom, umjesto da očekujemo da se svijet ujedini s nama, učinili bi golemo dobro planetu, ali bi ga još više učinili Americi", piše Benjamin R. Barber.