US-BALTIMORE SUN 28. V. AMERIKANCI NE ŽELE U HAAG?

SJEDINJENE DRŽAVE THE BALTIMORE SUN 28. V. 2002. Kada je posrijedi međunarodno pravo, SAD mora voditi "Zamislite slijedeći scenarij: bivši američki ministar obrane uhićen je za svog odmora u Kini. Odveden je u Međunarodni kazneni sud (MKZ) na temelju optužbi da je imao zapovjednu odgovornost za zvjerstva počinjena u Afganistanu 2001. godine. Pridružuje se desetku američkih vojnika i mirotvoraca koji su već odvučeni u zatvor i suočeni s kaznom višegodišnjeg zatvora. Zvuči vam prenapuhano? Ne ako slušate brojne pristaše rezolucije koju je donio Parlament 10. svibnja, koja zabranjuje suradnju s MKZ-om, koji s radom počinje 1. srpnja u Haagu. Takve vizije su potaknule Bushovu vladu da poništi potpis SAD-a na Rimskom sporazumu iz 1998. za osnivanje suda (iako SAD nikada nije ratificirao pakt). Pretjeruje li Amerika s reakcijom? I da i ne. MKZ je izvanredna ideja. Trebao bi biti stalno tijelo koje bi sudilo onima koji čine zločine i zvjerstva, od diktatora kao što je bivši jugoslavenski i srbijanski predsjednik Milošević do niže rangiranih pojedinaca koji su izbjegli pravdi kod kuće. Dva privremena međunarodna suda procesuiraju zločine počinjene u Ruandi i bivšoj Jugoslaviji. SAD je imao ključnu ulogu u osnivanju i financiranju tih sudova. U početku se zalagao za stalni međunarodni sud. Promjena stava SAD-a razljutila je veliki dio ostatka svijeta, uključujući i EU, koja ističe kako će bez SAD-a sud teško postati snažan i ugledan (iako je sporazum ratificiralo 60 zemalja stvarajući tako sud). Kritičari tvrde kako je Amerika hipokritični unilateralist koji želi da druge zemlje surađuju u njenom ratu protiv terorizma ali ne želi sudjelovati u bilo čemu što ne nadzire. Autori MKZ-a potrudili su se odgovoriti na strahove SAD-a da će vojnici u mirotvornim misijama moći biti olako optuživani za ratne zločine. Ili da bi više dužnosnike SAD-a mogli optužiti neki od onih koji mrze Ameriku. Npr., sud će procesuirati samo one slučajeve koje ne može obraditi zemlja optuženika. Ali Bushovoj vladi neće dopustiti masovno izuzeće Amerikanaca(...). Ipak, Washington je u pravu kada je sumnjičav prema MKZ-u. Dovoljno je pogledati suđenje Miloševiću koje je u tijeku da bi se otkrile potencijalne mane. Među njima su: sudovi nemaju vlastitu policiju i oslanjaju se na zemlje članice za sve, od uhidbe do dokaza; sudovi i tužitelji često nisu upoznati sa zemljama i kulturama optuženih; a lukavi optuženik kao što je Milošević, koji se sam brani, sudnicu može pretvoriti u pozornicu za farsu, polemiku i zastrašivanje. Sudovi su često znali dodatno podijeliti stanovništvo Jugoslavije i Ruande. Umjesto da se suoče sa vlastitom povijesti, mnogi vide samo pravdu pobjednika. Druga opravdana briga SAD-a je ta da bi sud mogao postati verzija Ujedinjenih naroda, koji je često bio forum za zarazni antiamerikanizam. Časopis 'Economist' u svom izdanju od 13. travnja iznosi kako bi Bushova vlada trebala odbaciti svoje sumnje i pridružiti se MKZ-u. No možda postoji i bolji način rješavanja američkih strahova - stvoriti međunarodni pravosudni sustav za koji će biti vjerojatnije da će biti djelotvoran. Prvo, SAD se ne bi trebao odnositi prema MKZ-u kao da je radioaktivan. Trebao bi shvatiti da pitanja pravosuđa ne mogu biti odvojena od realnosti - te da je SAD jedina supersila uključena u svjetski rat u kojem bi njegov tip demokracije trebao poraziti terorizam. Washington je ovo djelomice priznao (...). Ipak, trebao bi otići dalje i preuzeti vodstvo po ovom pitanju, osnivajući vlastito međunarodno tijelo, možda pravosudni oblik Međunarodnog monetarnog fonda. Takva organizacija mogla bi imati i neke financijske obveze koje su se pokazale uspješnima, npr. u uvjeravanju vlada u bivšoj Jugoslaviji da osumnjičene za ratne zločine pošalju u Haag. Mogla bi angažirati međunarodne sudce i odvjetnike koji bi surađivali s američkim kolegama. Nova organizacija čak bi mogla biti zasnovana u Washingtonu i udružena s MKZ-om, možda se i integrirajući s njim. Stvar je u tome da SAD treba biti proaktivan ne reaktivan. Rat protiv terorizma i američki status supersile trebaju još jednu komponentu - maštovito vodstvo koje će biti sposobno osvojiti mir, ne samo rat", piše Louise Branson.