US-RU-savezi-Obrana-Diplomacija-Strana pomoć-Ratovi CSM 20. V. PRAVO PARTNERSTVO SAD-A I RUSIJE SJEDINJENE DRŽAVETHE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR20. V. 2002.Izgraditi pravo partnerstvo SAD-a i Rusije"Sastanci na vrhu koji će se ovog
tjedna održati u Rusiji predstavljat će kamen temeljac u 'likvidiranju ostavštine hladnog rata', kao što je to bio kazao predsjednik Bush. Uz sporazume za smanjenje arsenala nuklearnog oružja i novi odnos NATO-a i Rusije, dva čelnika su sigurna da će imati konkretne rezultate u sklopu njihovih intenzivnih nastojanja da oforme novo partnerstvo SAD-a i Rusije. SAD i Rusija su daleko od savezništva. Duboko nepovjerenje postoji i dalje, a da bi bilo prevladano bit će potrebni vrijeme i energija. Odnos dvije zemlje najbolje se može opisati ipak dijele brojne interese i mogu pomoći u promicanju međusobnih nacionalnih interesa. Partneri, čak i saveznici, ne slažu se u svemu, no temelj za istinsko partnerstvo danas je mnogo snažniji nego u vrijeme propasti Sovjetskog Saveza. Više od 10 godina nakon kraja hladnog rata, Rusi sve više Zapad- i Europu i SAD- vide kao ključnog partnera u ostvarenju i modernizacije gospodarstva i rješavanju sigurnosnih pitanja. Rusi
SJEDINJENE DRŽAVE
THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR
20. V. 2002.
Izgraditi pravo partnerstvo SAD-a i Rusije
"Sastanci na vrhu koji će se ovog tjedna održati u Rusiji
predstavljat će kamen temeljac u 'likvidiranju ostavštine hladnog
rata', kao što je to bio kazao predsjednik Bush.
Uz sporazume za smanjenje arsenala nuklearnog oružja i novi odnos
NATO-a i Rusije, dva čelnika su sigurna da će imati konkretne
rezultate u sklopu njihovih intenzivnih nastojanja da oforme novo
partnerstvo SAD-a i Rusije.
SAD i Rusija su daleko od savezništva. Duboko nepovjerenje postoji
i dalje, a da bi bilo prevladano bit će potrebni vrijeme i energija.
Odnos dvije zemlje najbolje se može opisati ipak dijele brojne
interese i mogu pomoći u promicanju međusobnih nacionalnih
interesa. Partneri, čak i saveznici, ne slažu se u svemu, no temelj
za istinsko partnerstvo danas je mnogo snažniji nego u vrijeme
propasti Sovjetskog Saveza.
Više od 10 godina nakon kraja hladnog rata, Rusi sve više Zapad- i
Europu i SAD- vide kao ključnog partnera u ostvarenju i
modernizacije gospodarstva i rješavanju sigurnosnih pitanja. Rusi
se možda ne osjećaju lagodno zbog izrazite asimetrije moći u odnosu
SAD-a i Rusije, no predsjednik Vladimir Putin i mnogi Rusi pomirili
su se s položajem Rusije u svijetu i više nemaju iluzija o statusu
supersile.
Putinov stav u svezi položaja Rusije može se usporediti s onim Denga
Xiaopinga koji je, prije više od 20 godina, zaključio kako je
dugoročni gospodarski oporavak od ključne važnosti za ponovnu
uspostavu kineskog međunarodnog utjecaja i napretka naroda te
zemlje.
Ruski kritičari politike njihove zemlje prema SAD-u nakon 11. rujna
tvrde kako je Putin učinio velike ustupke SAD-u a zauzvrat dobio
malo. Njegova vanjska politika uspoređivana je s onom bivšeg
sovjetskog predsjednika Mihaila Gorbačova, kojeg su kritizirali
jer je davao mnogo a primao malo. Rusi su do sada u ratu u obližnjem
Afganistanu 'primili' zbacivanje talibanskog režima, uništenje
baza Al Qaide i barem privremenu stabilizaciju zemlje. Interesi
SAD-a i Rusije u Afganistanu su usko povezani.
Kako je Putinov osnovni cilj gospodarska modernizacija, voljan je
učiniti druge ustupke koje je umirovljeni ruski general opisao kao
'geopolitičko samoubojstvo'. Putinu su potrebni prihvaćanje
Rusije kao važnog partnera na Zapadu i još podrške za njegove
gospodarske ciljeve. To je razlog, npr., zbog kojeg su podrška
SAD-a primanju Rusije u Svjetsku trgovačku organizaciju i novi
odnos NATO-a i Rusije tako važni.
Bliži odnos SAD-a i Rusije ne ovisi samo o Putinu. Mnogi promatrači
izvan Rusije vjeruju kako je Putin preuzeo veliki rizik zbog takvog
prijateljskog stava prema SAD-u. Iako je daleko ispred
vanjskopolitičkog i sigurnosnog establishmenta, njegova politika
ima veliku podršku ruskog naroda. Veliki dio ruske
vanjskopolitičke elite nastoji odbaciti preostali osjećaj gubitka
zbog kraja hladnog rata i statusa supersile, a ovo ide u prilog
njihovom negativnijem stavu prema SAD-u.
Istraživanja provođena tijekom proteklih 10 godina stalno su
pokazivala da većina Rusa ima pozitivan stav prema SAD-u. Ankete
koje je prošle jeseni provela ruska privatna Fondacija za javno
mnijenje pokazuje da 69 posto Rusa podržava bližu povezanost s
SAD-om a 65 posto podržava savez SAD-a i Rusije.
U SAD-u, pak, temelj za novo partnerstvo SAD-a i Rusije ovisi o
preoblikovanju vanjskopolitičkih i sigurnosnih ciljeva, koji
uključuju: 1. uspješno provođenje rata protiv terorizma, 2. hitno
sprječavanje proliferacije oružja masovnog uništenja i sredstava
njegove dopreme, 3. mirno rješavanje pitanja uspona Kine kao
velesile i 4. ostvarivanje stabilne globalne ospkrbe energijom.
Ovo nije preduga lista, ali nitko ne može ozbiljno dovoditi u
pitanje težinu tih problema ili to može li ih se učinkovito
ostvarivati bez suradnje Rusije. Zapravo, niti jedna zemlja ne može
pridonijeti ostvarenju tih ciljeva u jednakoj mjeri kao Rusija.
Rusija- koja ima jedinstven geopolitički položaj u Euraziji i
bogate prirodne resurse- ima potencijal postati izvanredno važnom
kada je u pitanju pomoć SAD-u u ostvarivanju tih ciljeva.
No Bush ne bi trebao slati poruku da je SAD voljan tolerirati
Faustovsku pogodbu: trgovati podrškom Moskve ratu protiv terorizma
i u sigurnosnim pitanjima u zamjenu za zatvaranje očiju pred ruskim
autoritarizmom i kršenjima ljudskih prava u Čečeniji.
Bush bi trebao energično i javno obznaniti da gospodarska
modernizacija nije jedini put Rusije prema integraciji sa Zapadom.
Gospodarski napredak mora biti popraćen ustrajnim stvaranjem
otvorenog, demokratskog građanskog društva. U suprotnom, Rusija
nikada neće biti ravnopravan partner Zapada", piše Andrew C.
Kuchins, direktor Ruskog i eurazijskog programa pri Zakladi
Carnegie za međunarodni mir.