IT-20. V. CORRIERE - RUSIJA, NATO, IDEOLOGIJE, CRKVA

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 20. V. 2002. Nevidljivi lom "Kao što su svi odmah kazali, sporazum Rusije s NATO-om koji će biti potvrđen 28. svibnja upravo u Italiji predstavlja povijesni zaokret. (...) Virtualna integracija Rusije u NATO, zapravo, dobrim dijelom rješava jedan raskol, ali prijeti stvoriti jedan veći i u perspektivi predodređenu postati još težim. Ona ratificira već potpunu ideološko-političku homogenizaciju sjeverne polutke planeta, koja je više ili manje u cijelosti uvedena u liberalnu demokraciju, no upravo radi toga nesrazmjerno raste podjela između sjevera i juga svijeta. Upravo je suprotstavljenost sovjetske Rusije i demokratskog i proameričkog zapada sedamdeset godina osiguravala izbjegavanje te podjele. Zahvaljujući toj protimbi, zapravo, bilo koja zemlja ili politički pokret Azije, Afrike ili Južne Amerike, koji su se iz bilo kojeg razloga sukobili s interesima Sjedinjenih Država ili demokratskog sjevera (ali i kolonijalističkog, ne zaboravimo), mogli su se opravdano nadati pomoći Sovjetskog Saveza. Odnosno jednog dijela tog istog sjevera, tog istog civilizacijskog prostora. Sve u svemu, ideološko- politički sukob sjeverne polutke vjerodostojnim je činio sliku svijeta koji nije bio kruto podijeljen duž ideoloških crta koje su preslikavale etničko-kulturalne granice. Ideološka podjela istok-zapad ujedinjavala je sjever i jug. Bila je to jedna od malobrojnih povijesnih zasluga, ako se tako može kazati, komunizma. Ali ne mala zasluga. Komunizam je sovjetsku Rusiju suprotstavljao demokratskom zapadu ali je, makar i uz sve svoje teorijske i praktične radikalizme, predstavljao i izdanak, i to koliko važan!, tog istog zapada. Putem komunizma i marksizma iz kojega je potjecao, Europa i njeno idealno nasljeđe, mnoge njene knjige, možda loše shvaćene, možda osiromašene i svedene na isključivo političku perspektivu, ipak su našle načina stupiti u doticaj, i biti prihvaćene, sa širokim dijelovima nezapadnog svijeta. Nije slučajno što su desetljećima portreti jedinih bijelca europsko-zapadne kulturalne tradicije na trgovima Afrike i Azije bili oni Marxa i Engelsa, zajedno s onima Lenjina i Staljina. No od svega toga ne će ostati ništa, i već danas izgleda kao da ništa nije ostalo. Konačno svrstavanje Rusije uz zapad ponovno združuje sjever planeta u jednoj svemirskoj ideološkoj udaljenosti, dakle i neizbježno kulturalnoj, u odnosu na ostatak svijeta. Jedini organizirani izvor misli i prakse, koji dolazi iz ovoga dijela svijeta, ali koji se odbija poistovjetiti s njime i nastoji predstavljati i jedne i 'druge', jednako dostupan svima i za sve, za sjever kao i za jug, ostaje Rimska crkva, koja ne zaboravlja svoj katolicizam. No ona se čini gotovo nesukladna, u svojoj općoj čežnji za mirom, svojem nerealnom srednjem položaju i svojoj posredničkoj želji, u ekumenskom pozivu, obliku kršćanske preobrazbe ideologije prikladne Ujedinjenim narodima: koju sve više tajanstvenim putovima povijesne osamljenosti vodi proročanski glas njezina starog vođe, koji je već tako umoran", piše Ernesto Galli della Loggia.