FRANCUSKA-LE FIGARO OD 27.5.02. SAD KAO SUPERSILA

FRANCUSKA LE FIGARO 27.V.2002. Sjedinjene Države i novi rat protiv totalitarizma "Ne bismo imali razloga brinuti se zbog prosvjeda u svezi s dolaskom predsjednika Busha u Francusku da okupljaju isključivo neke stare ostatke stalne protuameričke ljevice. No riječ je o dubinskom valu. Uvjerenja koja pokreću prosvjednike temelje se na mitu koji se sve više širi i kojeg je službeno zastupao sam bivši ministar vanjskih poslova Hubert Vedrine. To je mit o Americi kao 'hipersili' koja je, iz tog razloga, jedini policajac u svijetu. No George W. Bush ne bi htio ponovno ojačati Rusiju, jamca naftne sigurnosti sjeverno od Bliskog istoka i ne bi se izložio uličnim prosvjedima u europskim prijestolnicama da je bila riječ o običnom promičbenom obilasku. Americi treba Europa, jer joj je sve sličnija. Za zajedničke probleme, zajednička rješenja, to je poruka koju želi poslati američki predsjednik i koju Europa treba čuti želi li uistinu postojati. Istina je da SAD pred Europom uporno i odlučno brani strateške, gospodarske i trgovačke interese. No njegovo odbijanje da potpiše sporazume iz Kyota i da nedavno prizna Međunarodni kazneni sud, blokada pitanja oko čelika i genetski preinačenih organizama, puno su manje znaci nove drskosti nego nepromijenjene refleksne reakcije. Protufrancuske predrasude Amerikanaca, napose u svezi s Bliskim istokom, bile su još veće u doba De Gaullea. Činjenica da Bijela kuća ne želi s Europom dijeliti NATO-ovo zapovjedništvo uvelike se tumači time što SAD osigurava glavninu opreme i sredstava za obavješćivanje. Zbog 'hipermoći' Pentagon nije postigao cilj ni u Somaliji ni u Iraku, pa ni u Afganistanu. Protivno tvrdnjama sobnih stratega, ništa se neće postići sve dok se ne uhiti Bin Laden i tako ne uništi predodžba o njemu kao o junaku, a Bushu neće biti dovoljno da pucne prstima i uništi Irak, koja mu se nakana pripisuje: ako ne želi opustošiti svijet ognjem i mačem, mora pregovarati s Pakistanom, Iranom i Saudijskom Arabijom, gdje će prijestolonasljednik Abdulah, koji je potpisao nagodbu sa Sadamom Huseinom, sigurno dovesti u pitanje nadu u mir koju je potaknuo na Bliskom istoku. Nesposobnost SAD-a da svoju moć pretvori u nadmoć ima dva razloga. Prvi je očito u promjeni međunarodnih prilika. Sučeljavanje dvaju blokova onemogućilo je njegovim junacima da idu do krajnosti. Naprotiv, omogućilo je da se u Europi, u Aziji i u Africi nezaustavljivo širi mnoštvo metastaza. Ta se žarišta danas moraju ograničiti po svaku cijenu, inače će biti poluga jedine još raspoložive strategije, a to je terorizam koji ima strašne mogućnosti. (...) Oni u ljevici koje zabrinjava 'križarski' duh koji tobože pokreće SAD, moraju znati da je on do 11.IX.2001. kao i Europa bio nespreman da se sučeli s novom pogibli. (...) Nakon 11.IX. Amerika se ujedinila oko čovjeka ne baš velikog kalibra koji će možda biti novi Truman i oko činjenice slične onoj koja je nadahnula doktrinu 'containementa' nakon Drugog svjetskog rata: otkriće neobično destrukturirajuće moći ideološke prijetnje. Nedvojbeno je da treba izbjeći novi 'lov na vještice'. No to jako ovisi o odanosti i vidovitosti europskog saveza. Europa koja je dvaput iskušala totalitarizam bila je, više nego SAD, pozvana da povede borbu protiv totalitarizma. Na tom je cilju mogla utemeljiti zajedničke kulturalne vrijednosti koje su joj vlastite. Propustila je to učiniti 1989. Iznenađenje prvog kruga predsjedničkih izbora potaknulo je u Francuskoj svijest o pravoj naravi pogibli. Treba što prije početi djelovati. U novoj bitci koja počinje, vrijeme više no ikad ne ide na ruku demokratima", piše Alain-Gerard Slama.