WP 27. V. RUSI SU SVJESNI SVOJE NEMOĆI?

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 27. V. 2002. Nevoljka suglasnost u Rusiji "Ako je Hladni rat napokon gotov, to ima mnogo više veze sa stanjem svijesti ruskog i američkog naroda nego s onim što se nalazi u sporazumu za smanjenje broja nuklearnog oružja kojeg su prošli tjedan potpisali predsjednici Bush i Putin. Ako se Hladni rat definira kao podjela svijeta u dvije sfere utjecaja, i žestoku ekspanzionističku bitku između dvije nuklearne supersile, onda je taj rat bio gotov prije više od deset godina. Mihail Gorbačov poduzeo je prve povijesne korake s ciljem okončavanja tog rata. Uslijedilo je veliko otvaranje Sovjetskog Saveza Zapadu i naivno vjerovanje među Rusima da će oponašanje zapadnih zemalja Rusiju pretvoriti u sličnu demokraciju s bogatstvom i pravdom za sve. Rusko-američki televizijski talk-showovi običnim su Rusima i Amerikancima dali priliku da prvi put vide jedni. Ruski je narod otvorio svoja srca i otkrio, s olakšanjem, da nisu toliko različiti od Amerikanaca. Isto su se osjećali, izgledalo je, i Amerikanci. Zaluđenost zapadnim svijetom i vrijednostima uskoro je, međutim, završila. Bogatstvo i pravda pokazali su se dalekima i jedva ostvarivima. Ruski se narod osjećao postiđeno jer se tako lako dao zavesti, i zbog toga je počeo zamjerati Zapadu. Ako se Hladni rat definira kao nepovjerenje, sumnja i neprijateljstvo, onda se taj rat vratio u srca i umove ljudi. Širenje NATO-a i bombardiranje Jugoslavije uz potpuno ignoriranje žestokog protivljenja Rusije- da spomenem samo dva najilustrativnija primjera- vratili su još više hladnoratovskog raspoloženja prema Zapadu, a posebice prema Americi. Ovo je potaklo nacionalizam; među elitom, posebice u vojnim i vanjskopolitičkim krugovima, stari su stavovi ponovno postali prilično jaki. Ni Zapad, čini se, više nije bio očaran Rusijom. Filmovi s ruskim kriminalcima kao utjelovljenjem zla, priče o sveprisutnoj i neobično brutalnoj ruskoj mafiji, napuhane priče o ruskoj zavjeri o 'pranju novca' u newyorškoj banci (prikazana kao najveća zavjera pranja novca u povijesti, završila se bez ikakvih ozbiljnijih optužbi, a kamo li osuda)- to su bili neki od znakova razočaranja. Rusija možda jest postala slaba, ali nije postala poslušna i tiha- nije se pretvorila u Poljsku ili Češku. Stoga je smatrana sumnjivom i neprivlačnom. U međuvremenu, Rusija je vojno sve više zaostajala, a stručnjaci u SAD-u su polako počeli zaključivati kako ruski nuklearni arsenal više ne predstavlja ozbiljnu prijetnju SAD-u. Prošlotjedni nuklearni sporazum ipak donosi novu ravnotežu. Razdoblje nuklearnog zastrašivanja je gotovo. Putin shvaća kako Rusija više nije gospodarski spremna sudjelovati u utrci naoružanjem, da mora prihvatiti nadmoć SAD-a. Od 11. rujna, Putinov pragmatičan stav prema Zapadu i njegova vizija gospodarske integracije s industrijski razvijenim zemljama su ojačali. Nitko ne želi i ne treba biti neprijatelj s Rusijom, kazao u travnju u svom godišnjem obraćanju ruskim zakonodavcima. 'Jasno je', kazao je Putin dan prije nego je Bush stigao u Moskvu, 'da naše zemlje više nisu neprijatelji.' Hladnoratovski stavovi možda još nisu nestali ali blijede. Članovi ruske konzervativne elite u više su navrata izrazili nezadovoljstvo Putinovim pro-zapadnim politikama. Prije manje od tri mjeseca, u vrijeme manevara NATO-a u Norveškoj i Poljskoj, šef glavnog stožera, Anatolij Kvašnin, izrazio je zabrinutost da se NATO priprema za intenzivno ratovanje 'uz same granice Rusije.' Ipak, danas, mnogo mjeseci nakon 11. rujna, konzervativci nisu postali snažniji niti su se više udružili, i nisu dobili podršku javnosti. Za razliku od šoka koji je potaklo širenje NATO-a 1996. godine, danas, prema nedavno provedenoj anketi, samo 37 posto Rusa vjeruje kako je poboljšavanje odnosa s NATO-om u suprotnosti s njihovim interesima, dok 33 posto vjeruje kako bi Rusija od toga imala koristi. Izgleda da postoji sve raširenija, iako pasivna i nevoljka, suglasnost da Rusija treba surađivati sa SAD-om, čak i ako Rusi ne cijene previše američke politike ili vrijednosti. Ruska javnost Putinovu politiku ne smatra upitnom, a njegova popularnost konzervativce neprijateljski raspoložene prema Zapadu sprječava da se udruže protiv njega. U SAD-u, ukorjenjenost hladnoratovskih stavova može se očitati u nedavnom odbijanju Senata da ukine Jackson- Vanikov amandman, hladnoratovski dokument koji kažnjava Rusiju za odavno odbačene prakse sovjetske policijske države. Isti se stavovi mogu otkriti u često izražavanom stavu kako ruski ustupci nikada nisu dovoljni. Sada je novi sporazum za smanjenje broja nuklearnog oružja učinkovito iznudio još jedan ustupak od Rusije, ali za razliku od Gorbačovljevih revolucionarnih koraka, nije vjerojatno da će nakon njega uslijediti val novog povjerenja. Samo 17 posto Rusa vjeruje da Bush nastoji poboljšati odnose između dviju zemalja i međusobno ih približiti, dok 66 posto smatra kako on nastoji ojačati samo položaj svoje zemlje na štetu drugih", piše zamjenica urednika ruskog časopisa "Ježenedjeljni žurnal", Maša Lipman.