FRA-LE MONDE DIPL. - KAKO JE RUŠEN CHAVEZ

FRANCUSKA LE MONDE DIPLOMATIQUE lipnja 2002. Savršeni zločin "Vratimo se državnom udaru od 11.IV. u Venezueli na predsjednika Huga Chaveza. Ovaj se brzo vratio na dužnost, ali se pouke iz ovog neobičnog puča - pravi tipičan primjer za to - nipošto nisu izvukle. Čini se da su nužne kako bi se pokušala izbjeći nova vojna pobuna koja se nazire u Caracasu... Ono što ponajprije iznenađuje je gotovo potpuna ravnodušnost međunarodne zajednice prema zločinu počinjenom nad vladom koja, jako poštujući slobode, provodi umjereni program socijalnih reforma i utjelovljuje jedinstveno iskustvo demokratskog socijalizma u Latinskoj Americi. Dakle, nije ugodno otkriti da su europske socijaldemokratske stranke, među kojima je i francuska Socijalistička stranka, prešutjele to kratko gušenje sloboda u Venezueli. I da su neki njezini čelnici poput g. Felipea Gonzaleza, čak bili nepristojni i opravdavali puč, otvoreno se pridružujući oduševljenju Međunarodnog monetarnog fonda, američkog predsjednika i španjolskog premijera g. Josea Marije Aznara, predsjedatelja Europske unije... (...) Nakon 11.IX.2001., ratnički duh koji puše nad Washingtonom uništio je, čini se, te skrupule. Odsada, kako je rekao predsjednik George W. Bush, 'tko nije s nama, s teroristima je'. A g. Chavez je očito bio odveć neovisan. Nije li ponovno aktivirao OPEC, kartel izvoznika nafte, crnu ovcu Washingtona? Nije li se sastao sa Sadamom Huseinom? Nije li putovao u Iran i u Libiju? Nije li uspostavio normalne odnošaje s Kubom? Nije li odbio poduprijeti kolumbijski plan protiv gerile? Postao je čovjek kojeg treba ukloniti. No Washington to nije mogao učiniti na stari krvavi način, kao primjerice 1954. u Gvatemali, 1965. u Santo Domingu ili 1973. u Čileu. G. Otto Reich, državni podtajnik za međuameričke poslove koji je bio zadužen za to pitanje primijetio je da je u zadnjih deset godina srušeno šest latinskoameričkih predsjednika, među kojima je zadnji bio g. De la Rua u Argentini. Ne pomoću vojske, već pomoću naroda. To je, dakle, bio obrazac za rušenje g. Chaveza. Prvo koalicija patuljaka koja okuplja Katoličku crkvu (zastupao ju je uglavnom Opus Dei), financijsku oligarhiju, poslodavce, bijelu buržoaziju i iskvarenu sindikalnu središnjicu, naziva sebe 'civilno društvo'. Zatim vlasnici utjecajnih glasila sklapaju zločinačku nagodbu i obvezuju se da će podupirati kampanju koju će svatko od njih pokrenuti protiv predsjednika u ime obrane 'civilnog društva'... Ne prezajući ni od kakve laži, glasila će dovesti javnost do usijanja namećući fiksnu ideju: 'Chavez je diktator', a neki su čak tvrdili 'Chavez je Hitler', premda nije bilo nijednog zatočenika koji bi bio osuđen zbog svog mišljenja. I opetovali istu parolu: 'Treba ga srušiti!' Dok vlasnici snuju urotu protiv demokratskog predsjednika, glasila se zanose riječima poput 'narod', 'demokracija', 'sloboda'... Organiziraju ulične prosvjede, najmanju kritiku upravljenu vladi pretvaraju u 'težak napadaj na slobodu mišljenja' na koji upozoravaju međunarodne organizacije, ponovno primjenjuju buntovnički štrajk i podupiru napadaj na predsjedničku palaču i državni udar... Poneseni prirodnom sklonošću prema propagandi (v. napis Edgara Roskisa), glasila su pobrkala virtualni puk u čije je ime izveden puč od 11.IV. i stvarni puk koji je za nepunih 48 sati vratio g. Huga Chaveza na vlast. Njihovo je kajanje bilo kratka vijeka. Dvostruko okrutnije, iskorištavajući čudnovatu nekažnjivost, venezuelska glasila nastavljaju s lažima i kolektivnim ludilom, s najvećom operacijom destabilizacije koja se ikad vodila protiv jedne demokratske vlade. U općoj ravnodušnosti, ovaj put žele da im savršeni zločin uspije...", u uvodniku lista piše Ignacio Ramonet.