AU 28.V.-DS-SAD

AUSTRIJA DER STANDARD 28. V. 2002. Američka vodeća uloga "U ponedjeljak je George W. Bush u Normandiji odao počast više od devet tisuća američkih vojnika poginulih u lipnju 1944. tijekom invazije za oslobođenje Europe od nacističke vladavine. Nekoliko dana ranije austrijski je književnik Robert Menasse u ovom listu izjavio da je SAD toliko neomiljen zbog toga što svoj 'zahtjev za vodećom ulogom' ne temelji ni na čemu doli na vojnoj sili. Obračun s takvim izjavama nije lak jer se ne drži mogućim da ugledni književnik i politički esejist uistinu to ozbiljno misli. Nadmoć SAD-a temelji se dakako na vojnoj snazi, ali ona je posljedica gospodarsko-tehnološke snage a ona se pak temelji na nadmoći otvorenoga demokratskoga društva nad zatvorenim sustavima. Sovjetski Savez neko je vrijeme bio vojno ravnopravan SAD-u, ali se (bez rata) raspao, jer nije imao konkurentnu znanstvenu dinamiku. Vodeća uloga pripala je SAD-u još prije više od 50 godina, jer je za to imao sredstava a ponajprije volje. Obnašanje te uloge vodilo je do brojnih zastranjivanja - Menasse spominje potporu Pinochetu - pučeve protiv izabrane Allendeove lijeve vlade -, ali u grubim crtama politiku SAD-a uvijek je određival 'činiti svijet sigurnim za demokraciju' (Roosevelt) i suprotstavljati se okrutnim, totalitarnim i ekspanzivnim sustavima i režimima. Naravno, u vlastitom interesu, ali ako treba i uz potiskivanje vlastitih neposrednih interesa. Roosevelt se u Drugom svjetskom ratu držao strategije 'Germany first', iako su njegovi generali sve napore željeli usredotočiti na rat protiv Japana a Europu ostaviti po strani. Prepoznao je Hitlera kao nesrazmjerno najveću prijetnju čovječanstvu. Bez vodeće uloge SAD-a Zapadna bi Europa pripala Staljinu a u novijoj bi se povijesti europski intelektualci poput Roberta Menassea možda potužili zbog srpskog genocida u Bosni na Kosovu (ili ne bi), ali masovna ubojstva, silovanja i progoni neometano bi se nastavili. U Bosni i na Kosovu neposredni je interes SAD-a bio primjerice minimalan. U skladu s tim umiješali su se kasno, ali Europljani se uopće nisu miješali. Činjenica da je SAD prvih trideset godina postojanja Roberta Menassea brinuo za to da on ne mora pisati ode velikom Prvom Tajniku, proizišla je dakako također iz njegovog vlastitog interesa, ali i nakane da Zapadnu Europu održi demokratskom, u čemu je i uspio. I to u velikoj mjeri vojnom silom Sjedinjenih Država. Neomiljenost SAD-a rezultira iz činjenice što je tako velik i moćan. Teroristi Al Kaide kao ni većina terorista ne djeluju zbog 'siromaštva u svijetu', nego zato što žele ustrojiti islamističko- totalitarnu božju državu i zato što - s pravom - misle da je najveća prepreka tomu SAD. Vodeća uloga bez vojne sile ne postoji. Menasse bi želio SAD poput bezazlene svjetske sile koja je abdicirala poput Engleske ili Španjolske. U tom bi mu slučaju bila draga. No vakuum vodeće sile svakako bi popunio netko drugi. Ima li Menasse neki prijedlog koga bi rado vidio na tom mjestu?", pita Hans Rauscher.