GOETTINGEN, 31. svibnja (Hina/dpa) - "Njemački znanstveni instituti" koji su za vrijeme nacionalsocijalizma djelovali u inozemstvu imali su zadaću iskoristiti znanstvene potencijale za ciljeve nacionalsocijalsocijalističke ideologije,
zaključak je najnovije studije njemačkih znanstvenika.
GOETTINGEN, 31. svibnja (Hina/dpa) - "Njemački znanstveni
instituti" koji su za vrijeme nacionalsocijalizma djelovali u
inozemstvu imali su zadaću iskoristiti znanstvene potencijale za
ciljeve nacionalsocijalsocijalističke ideologije, zaključak je
najnovije studije njemačkih znanstvenika.#L#
Umjetnost i znanost bile su u Trećem Reichu oruđa
nacionalsocijalističke vladavine. Slike mnogih njemačkih i
inozemnih autora bile su žigosane kao "otuđena umjetnost", knjige
ideološki nepoćudnih pisaca završavale su na lomačama. Znanost je
paktirala s idelogijom i ciljevima moćnika.
U mnogim su europskim glavnim gradovima - okupiranih,
prijateljskih ili neutralnih zemalja - osnovani Njemački
znanstveni instituti (Deutsche Wissenschaftlichen Institute -
DWI), koje je u svojoj opsežnoj studiji opisao profesor za romansku
filologiju u Freiburgu, Frank-Rutger Hausmann.
Ti instituti u inozemstvu služili su uz veliku novčanu potporu
najposlije jednom jedinom cilju: da se ojača "slika Njemačke" i
"društvene znanosti stave u službu rata". Pod plaštem znanosti
instituti su imali konkretne ciljeve i precizne zadaće. Oni su
služili eksploraciji susjednih zemalja kako bi ih pripremili za
podredili sebi, piše autor u knjizi: "Muze ni u ratu ne šute".
Autor u knjizi iscrpno analizira sastav, strukturu i ciljeve 16
takvih instituta u Bukureštu, Parizu, Sofiji, Budimpešti,
Beogradu, Kopenhagenu, Madridu, Ateni, Bruxellesu, Helsinkiju,
Stockholmu, Zagrebu, Bratislavi, Lisabonu, Veneciji i Tirani koji
su raspolagali fondom od oko 300.000 knjiga, 20.000 gramofonskih
ploča i isto toliko fotografija.
S izbijanjem rata rasla je i spoznaja da intelektualce i vodeće
mislioce drugih zemalja treba vezati za Njemačku. "Naravno,
odustajanje od NS-promidžbe bilo je pretpostavka da kulturno-
politički rad ne bude unaprijed osuđen na neuspjeh", piše Hausmann.
Pa ipak instituti su slijedili striktne smjernice NS-politike:
učenjaci i umjetnici židovskoga podrijetla, liberali i socijalisti
nisu se smjeli spominjati niti pozivati kao gosti u međunarodnoj
znanstvenoj razmjeni.
Instituti su bili dobro dotirani i imali dobre uvjete za
istraživački rad. O uključenosti u sistem nije kod voditelja
instituta moglo biti nikakve sumnje, ali su neki, kako pokazuje
Hausmann, ipak uspjeli za sebe izvući nešto slobode ili se oprijeti
mjerama režima.
Uvaženi članovi stranke ili NS-u blizak vodeći personal bili su
angažirani samo ondje gdje se računalo s otporom. U konačnoj fazi
Trećega Reicha ti su instituti sve više potpadali pod utjecaj SS-a,
što je naravno pojačavalo ideološki naboj. Mnogi suradnici tih
instituta kasnije su ponovno postali aktivnima u Saveznoj
Republici Njemačkoj.
(Hina) jb il