IT-FR-izbori, stranke, ideologije, integracija-Politika IT-23.IV.CORRIERE-FRANCUSKI STRAHOVI ITALIJACORRIERE DELLA SERA23. IV. 2002.Francuski strahovi"(...) Tijekom predizborne kampanje Le Pen je otišao dalje od ksenofobnih stajališta
za pokudu, uviđajući bolje od ostalih duboke uznemirenosti današnje Francuske. To je sigurno eksponencijalni rast, često, uvezenog kriminala. No i kolektivnu depresiju koja je zahvatila Francuze od kada je pad berlinskog zida osudio Pariz na sve veće propadanje, te i nesiguran, a katkada i marginalan položaj kojega Francuska ima u Europskoj Uniji, i strah od gospodarske i kulturalne globalizacije, na koju Francuzi gledaju kao na instrument američke sile. Bez potrebe za oživljavanjem prošlih vremena 'grandeura' kompleks 'male Francuske' pridružio se strahovima koje širenje izaziva u cijeloj Uniji, potvrđujući udaljenost Europe od njenih građana, do točke da se na skupovima o Europi govorilo malo, te se želja za sigurnošću i suverenitetom gurnuta pod tepih potom pojavila, iskrivljena, u presudi s birališta.Jacques Chirac će morati računati na njega, Europa iz njega mora napraviti svoj problem a ne samo problem Francuske. Francuske koja
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
23. IV. 2002.
Francuski strahovi
"(...) Tijekom predizborne kampanje Le Pen je otišao dalje od
ksenofobnih stajališta za pokudu, uviđajući bolje od ostalih
duboke uznemirenosti današnje Francuske. To je sigurno
eksponencijalni rast, često, uvezenog kriminala. No i kolektivnu
depresiju koja je zahvatila Francuze od kada je pad berlinskog zida
osudio Pariz na sve veće propadanje, te i nesiguran, a katkada i
marginalan položaj kojega Francuska ima u Europskoj Uniji, i strah
od gospodarske i kulturalne globalizacije, na koju Francuzi
gledaju kao na instrument američke sile. Bez potrebe za
oživljavanjem prošlih vremena 'grandeura' kompleks 'male
Francuske' pridružio se strahovima koje širenje izaziva u cijeloj
Uniji, potvrđujući udaljenost Europe od njenih građana, do točke da
se na skupovima o Europi govorilo malo, te se želja za sigurnošću i
suverenitetom gurnuta pod tepih potom pojavila, iskrivljena, u
presudi s birališta.
Jacques Chirac će morati računati na njega, Europa iz njega mora
napraviti svoj problem a ne samo problem Francuske. Francuske koja
se premjestila na desno. Potvrđujući nastajuće pravilo po kojemu
gospodarska i društvena modernizacija u nevolju dovodi poglavito
ljevicu? Može biti, ali ovdje mnoge igre ostaju otvorene.
Ljevica je razmrvljena, i ima handicap koji može postati prednost:
više nema vođe. Ima prigodu, drugim riječima, predstaviti se na
parlamentarnim izborima u lipnju vođena od razmjerno novog
kandidata za predsjednika vlade, koji odgovara masovnoj želji
stanovništva za promjenom, koji će možda biti u stanju u rekordnom
vremenu napraviti reformistički program snažniji od onog
Jospinovog, možda čak i sposobnog ponovno uključiti bjegunce
pluralne ljevice koji su potvrdili njen poraz. To dok na suprotnom
frontu neki sporazum između Chiraca i Le Pena izgleda van pitanja, a
glasovi koje prikupi Nacionalni fronta mogu odrediti, kao i 1997.,
poraz desnice.
Nakon svega, Francuska će u lipnju glasovati za i protiv nove
'kohabitacije' s desnicom u Elizeju, a ljevicom u Matignonu. Ako bi
mogli suditi po raspoloženjima u nedjelju, ljevica ima male izglede
za osvetu. No francuski birači, više nego ikada nakon Le Penove
traume, ostaju Francuzi. Odnosno nepredvidljivi.", piše Franco
Venturini.