FRANCUSKA-LIBERATION OD 24.4.02. KRAJNJA DESNICA U EUROPI

FRANCUSKA LIBERATION 24.IV.2002. Krajnja desnica prosvjeduje u Europi "Nacionalna fronta je žalosna francuska iznimka. Diljem Europske unije (EU), prosvjednim pokretima u populističkoj, gdjekada radikalnoj desnici protiv elite, okolnosti idu na ruku, ali je stranka Jean-Marie Le Pena jedina koja je dobila takve izborne rezultate, otvoreno se pozivajući na ksenofobnu i autoritarnu ideologiju fašističke krajnje desnice. 'Osobitost populizma FN-a je što se prepoznaje u vodstvu koje preuzima fašističko nasljeđe. On je toliko ukorijenjen u vrijednostima krajnje desnice da se ne može udružiti s klasičnom desnicom', ističe Yves Meny, direktor Europskog sveučilišnog instituta u Firenzi i stručnjak za populizam u Europi. 'To je zapravo mješovita stranka koja je istodobno ukorijenjena u tradiciji krajnje desnice, ali je osuvremenila svoj govor i ustroj', kaže Jean-Yves Camus. Drugi veliki primjer je flamanski Vlaams Blok. (...) U Njemačkoj, ni NPD ni DVU Gerharda Freija ne uspijevaju preskočiti izborni prag od pet posto na nacionalnoj razini, unatoč kratkotrajnim lokalnim uspjesima nekih pokrajina u bivšoj Istočnoj Njemačkoj. Joerg Haider, vođa FPO-a (Austrijska liberalna stranka) otvoreno hvali politiku zapošljavanja III. Reicha i očituje svoj antisemitizam. Njegova je stranka, danas stranka krajnje desnice, isprva bila stranka klasične desnice. Pod vodstvom zemaljskog poglavara Koruške i nekih pristaša pangermanizma, uspjela je pridobiti široke slojeve i postati glavna politička snaga u zemlji zahvaljujući populističkim i ksenofobnim naglascima svog karizmatičnog vođe. (...) Granica između populističke i krajnje desnice sve je nejasnija. Kako odrediti portugalski CDS-PP (8,7 posto glasova na izborima u ožujku, član nove koalicijske vlade), nastao cijepanjem tamošnje kršćanske demokracije, koji zagovara domoljubne vrijednosti i solidarnost sa siromašnima, ali odbacuje pružanje socijalne pomoći bez razlike? 'Retorika nove populističke krajnje desnice često je ultraliberalna, kritizira obilje države blagostanja miješajući ga sa socijalnim šovinizmom: što preostane kod preraspodjele koju provodi država, ponajprije je namijenjeno vlastitim državljanima', dodaje Camus. U Francuskoj je bilo kakav savez između FN-a i tradicionalne desnice politički nemoguć. Isto je s Belgijom. Drugdje u Europi, tradicionalna desnica u krizi rado preuzima dio tema populističke krajnje desnice, kada se prigodno ne udružuje s takvim strankama. 'Propadanje kršćanskih demokracija otvorilo je prostor za nove desne snage koje pobijaju prijašnji obrazac', dodaje Meny ističuću da je 'populistička desnica početak novih pokreta i novih elita na razvalinama političke klase na izdisaju i uništenog ugleda'. (...) Danska je doživjela preokret u studenom, zatim Portugal u ožujku. Tu vlada desnica uz potporu izvana ili uz izravnu potporu populističkih snaga krajnje desnice. Njemačka će glasovati u rujnu. Povijesno breme ne dopušta bilo kakav savez s krajnjom desnicom koja bi bila nedolična koliko i marginalna. Najveći miljenik istraživanja, kandidat CDU-CSU-a (kršćanski demokrat) Edmund Stoiber, nasljednik jako reakcionarnog Franza Josefa Sraussa na čelu dinamične pokrajine Bavarske, ipak utjelovljuje snažnu, suvremenu desnicu s populističkim naglaskom", piše Marc Semo.