NJ 7. V. SZ: BRUXELLES SRDIT NA WASHINGTON ZBOG 'NOVOG HAAŠKOG SUDA'?

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 7. V. 2002. Razvrgavanje zaruka na američki način "Odabrani trenutak nije mogao biti više nabijen značenjem: dok 66 država u Den Haagu formira Međunarodni kazneni sud, SAD prekidaju odnose s njim. Diplomatski jedinstvenim potezom Bushova vlada željela je još u ponedjeljak formalno povući svoje ranije prihvaćanje tog projekta. Tako je glasila najava ministra vanjskih poslova Colina Powella. Prvi puta u 225 godina Amerika izvodi takav manevar, zaprepastivši brojne najbliže saveznike - uključujući sve članice EU - koji se zalažu za osnivanje svjetskog suda. 'Vlada staje na pogrešnu stranu povijesti', kritizira američka organizacija za ljudska prava Human Rights Watch. 'Suočeni smo s trijumfom ideologije'. Sasvim slično reagiraju i europsku diplomati: 'U igri je ideologija i to je problem'. Napuštanjem projekta, usvojenog na međunarodnoj konferenciji 1998. g., u američkoj su vladi prevladali oštri unilateralisti, okupljeni oko ministra obrane Donalda Rumsfelda, tvrde diplomati. Španjolsko predsjedateljstvo EU uzrujano je. U Bruxellesu se konzultiraju o mogućoj reakciji na američki potez. U međuvremenu je u Den Haagu nastavljen rad na formiranju suda. Naime, nakon što ga je u travnju ove godine ratificirala 60. država, statut suda, može stupiti na snagu usprkos otporu Washingtona. Pritom valja napomenuti da su se Amerikanci - u tradiciji nuernberških suđenja - dugo i sami zalagali za formiranje takvog kaznenog suda. No, rimski je statut bio preradikalan za Washington budući da bi se po njemu teoretski i Amerikanci mogli naći pred sucima svjetskog suda. Usprkos tome, predsjednik Bill Clinton potpisao je posljednjeg radnog dana u Ovalnom uredu ugovor o formiranju međunarodnog suda kako bi Washingtonu osigurao pravo na sudjelovanje u odlučivanju. Tim potpisom SAD nisu postale članicom suda, što bi se dogodilo tek nakon ratifikacije ugovora u američkom Kongresu. No, po bečkoj Konvenciji o ugovornom pravu potpis na određeni sporazum - stručnjaci za međunarodno pravo uspoređuju ga sa zarukama - predstavlja već sam po sebi osnovu za obvezu o vjernosti: država više ne smije djelovati protiv ciljeva i svrhe ugovora. Ta se obveza ukida ako vlada službeno priopći da neće ratificirati ugovor. To se praktično gotovo nikada ne događa. Uobičajeno je da se neko vrijeme ne dira u potpisani međunarodnopravno važeći ugovor sve dok ne budu prevladani unutarpolitički otpori njegovoj ratifikaciji. Primjerice, SAD su ratificirale konvenciju o genocidu tek 40 godina nakon potpisivanja odgovarajućeg dokumenta. Europljani su se nadali da će Amerikanci tako postupiti i u slučaju međunarodnog suda - dakle, da neće povući potpis i jednog dana ratificirati dokument. Povlačenje Bushove vlade poništilo je te nade - uz značajne posljedice. S jedne strane SAD više neće izravno utjecati na sud nadležan za kazneno gonjenje genocida i ratnih zločina. S druge pak strane Sjedinjene Države mogu se sada osjećati slobodnima da krenu u aktivnu borbu protiv tog suda. Amerikanci će ubuduće sudjelovati samo u onim međunarodnim vojnim misijama u kojima im bude zajamčen puni imunitet. Državama koje surađuju sa sudom Washington će ukinuti vojnu pomoć. Europljani se mogu tješiti da prijedlog odgovarajućeg američkog zakona izuzima od te eventualne mjere bliske saveznike", naglašava Stefan Ulrich na kraju članka.