IT-14.V.LA REPUBBLICA - AUSTRIJSKI ANTISEMITIZAM

ITALIJA LA REPUBBLICA 14. V. 2002. U Beču zrcalo Europe: "Antisemitizam je vaša bolest" "'Wunderbar', predivno, likuje Beč čitajući vijesti iz Francuske, među sokom od jabuka i kavom s vrhnjem. Niti jedna zemlja ne uživa više od Austrije nakon velikog straha od Le Pena. Ponižena sankcijama EU-a protiv Haidera, i potom oslobođena, danas prati poraz svojih tužitelja. Belgija koja je vikala više od svih oborena je eksplozijom flamanske ultradesnice i povratkom antisemitizma. Nizozemska, stari školski brod demokracije, ima ksenofobe u okomitom uzletu.(...) Ne vidiš li, kažu ti ljudi, da se upravo ovdje, u Austriji koja je izazvala toliki skandal, Židovima ne događa ništa? Muslimanski useljenici, unatoč rata s Izraelom, rade poput pčela radilica, razvrstani i pokriveni. Prestrašeni katolici ne viču, policija ne bilježi atentate krajnje desnice. Ima li smisla ustrajati na traženju antisemitizma u zemlji gdje sve, pa i ksenofobija, ostaje prikriveno šaputanje, podrazumijevajuće, mrmljanje u stubištu, ćaskanje u kavani? Austrijska povijest uči da ima smisla. (...) Što kazati o Haideru, koji je kao i Le Pen trčao naći se s Husseinom tijekom rata na Bliskom istoku. Na povratku je izjavio: ne razumijem zašto moramo nametnuti sankcije Saddamu a ne onima koji ubijaju palestinsku djecu. I tako na putu koji je otvorila desnica, galopirala banalizacija. Nalazi neizravni odjek u nedjeljnim patetičnim pismima Kronen Zeitunga, najčitanijeg svjetskog lista koji se tiska u tri milijuna primjeraka za osam milijuna stanovnika. Najjačem graditelju austrijskog medijskog razmišljanja. Iza toga, kao i obično, stoji priča o novcima. 2001. svjetska židovska zajednica, uz pomoć tima američkih odvjetnika, možda i preagresivnih za mjesne običaje, od Beča dobila paušalnu odštetu za dobra koja su nacisti oduzeli Židovima. Odmah je došla reakcija izbjeglica iz Sudeta, koji sada isto traže odštetu od Praga i Bratislave. Desnica je odmah zajahala priču, postavljajući odštetu kao uvjet za ulazak Češke i Slovačke u EU. Kao rezultat došlo je do domino efekta potraživanja od Poljske do Slovenije, s predvidljivim kočenjem europskog širenja na istok.(...) Dok se protuhaiderovski prosvjedi gase, neonacisti ponovno postaju vidljivi. 13. travnja zauzeli su pješačku zonu Kaertnerstrassea i vikali su 'Stranci van' pred stotinama turista. Šok za uređeni Beč, kojim s lijeva upravlja dobri gradonačelnik Michael Haupl. Policije nije bilo, bila je angažirana drugdje. Gdje? Na nadzoru protuprosvjeda ljevice. 'I to je znak', komentira Rubina Mohrig, iz novinara bez granica. 'Znači da se na neonaciste i ljevice gleda kao na jednake, suprostavljene ekstremizme'. Tako u mirnoj Austriji desnica postaje hrabrija, i za 8. svibnja, dan primirja 1945, saziva mega-skup u prijestolnici. Na Trgu heroja, kako bi obilježila ne oslobođenje, već poraz pretrpljen od saveznika. (...) Nevjerojatna priča židovskog novinara Karla Pfeiffera, starog 72 godine, savršeno sažima ozračje zastrašivanja koje se uspostavlja u austrijskom pravosuđu s desnim centrom na vlasti. Vrhovni sud je Pfeiffera optužio da je moralni podstrekač jednog ubojstva, zapravo k tome samoubojstva jednog revizionističkog znanstvenika kojega je snažno kritizirao.(...) Od tada za zakon Pfeiffer postaje ubojica. Posljedica je da tko god to napiše ne može biti osuđen. Poput Andreasa Moelzera, Haiderovog duhovnog oca koji ga napada u tisku. (...) No drugi suci idu još dalje. Poput Ernsta Maurera, jamca slobode tiska. U jednoj je presudi napisao: 'Biti za čistoću rase, poučavati čistoću kulturne baštine, biti protiv integracije stranaca nije po sebi negativna stvar'. Rječnik je isti kao i nacistički: Rassenreinheit, Erngesundheitlehre. 'Najluđa stvar je što je moja priča imala golem odjek u Njemačkoj, ali ne i u Austriji', primjećuje Pfeiffer. 'Ovdje se nitko ne obračunava sa stvarnošću. Ni novinari. A to nije samo antisemitizam. To je i uvreda slobodi tiska'.", piše Paolo Rumiz.