RU- SMI- 24. IV. 2002. PODJELA KASPIJSKOG MORA

RUSIJA SMI 24. IV. 2002. Na petero se ne dijeli "Vođe Rusije, Azerbajdžana, Kazahstana, Turkmenistana i Irana u Ašhabadu nisu postigle sporazum o statusu Kaspijskog mora. Predsjednik Turkmenistana Saparmurat Nijazov izjavio je na press- konferenciji da u tome nema nikakve tragedije budući da je to "prvi takav summit". Turkmenski predsjednik je također izjavio da je iz pripremljenoga dokumenta 'ispalo sve o čemu su se dogovarali' predsjednici pet zemalja, a ostale su 'samo želje'. Tisak je tako nešto i očekivao - sve su novine izrazile skepsu prema mogućnostima sporazuma. Kamenom spoticanja ostala su stajališta Irana i Turkmenistana, dok su se ostale zemlje usuglasile o podjeli po modificiranoj srednjoj liniji, a da se voda ostane zajedničkom. Dotle se Iran drži načela "svima jednako", premda je u posljednje vrijeme davao naslutiti kako računa na polovinu Kaspija, pozivajući se na sovjetsko-iranske dogovore. Iran je i došao s izjavom koja se može svesti na: mi smo svojih 20 posto već zauzeli, ne dirajte to, a među sobom radite što vas volja. Zato je i odbacio druga stajališta, dok je predsjednik Hatami triput ponovio da 'neće priznati nikakve dogovore bez njegove nazočnosti'. Tako se, kako pišu 'Izvestija' summit pretvorio u 'razjašnjenje odnosa'. Kad je Mohammad Hatami kazao kako nitko nema pravo poduzimati jednostrane korake, aludirao je na Azerbajdžan, na što mu je Gejdar Alijev uzvratio da su u odnosima kaspijskih zemlja 'nedopustive metode pritiska i prijetnja', imajući u vidu prošlogodišnji izgred kad je Iran otjerao azerbajdžanski brod. A turkmenistanski predsjednik je izjavio kako neriješenost kaspijskog problema 'miriše na krv' i predložio svima (tj. Azerbajdžanu) da prestanu zadirati u sporna područja. Usto je Saparmurat Nijazov začudio novinare izjavom da 'Rusija nema jasna stajališta', iako se Rusija stalno zauzimala za formulu: podjela dna po srednjoj linija, a voda zajednička', dok naprotiv Turkmenija nije ništa predlagala, osim pozivanja stranih organizacija, poput UN-a, premda su to sve strane unaprijed odbacivale. Diplomati su, pak, ocijenili samu činjenicu susreta kao korak naprijed. To bi, narravno, imalo smisla da su sudionici mogli postići bilo kakav dogovor. Međutim, summit je pomogao samo osvijetliti glavne proturječnosti među kaspijskim zemljama, čija rješenja se zadugo neće nazrijeti.