IT-4.IV.AVVENIRE- NAFTA I GOSPODARSTVO

ITALIJA AVVENIRE 4. IV. 2002. Nafta "pod nadzorom", no dobro je držati oči otvorene "Makar se držali krajnje oprezno, pošto se u globaliziranom svijetu nepredviđeno pretvorilo u pravilo, u Londonu kao i u New Yorku glavni ekonomisti skloni su isključiti razorni 'naftni rat', usporediv s onime iz sedamdesetih godina. Više se boje zaustavljanja 'oporavka' koji se sramežljivo ocrtavao, i inflacijskog skoka kako bi se ublažio 'energetski račun' (kojega se već može vidjeti u cijenama goriva). (...) Suvremeni zapad se utjelovljuje, sviđalo se to ili ne, u gospodarstvu. U logici stalnog razvoja. Bilo je potrebno popeti se na vrh, potaknuti potrošnju-proizvodnju (uz golema ulaganja u vojnu industriju), stvarajući ozračje povjerenja. Nakon što se smanjenje kamatnih stopa nije pokazalo dostatnim, uspostavio se 'oporavak' temeljen na energiji po niskoj cijeni: 18 do 22 dolara po barelu. Čekajući da se izgrade stotine novih nuklearnih elektrana, kao što je namjera Georgea W. Busha; dok u Europi protivnici nuklearne energije uzmiču. Računi napravljeni bez krčmara. OPEC-a, Islama. Različiti interesi, ne uračunavajući čak ni ideološku sukobljenost, kada bi to i bilo moguće, a nije. Računi koji nisu izdržali ispit događaja. Kao što se često događa ekonomija iz toga izlazi u lošem stanju, tako da se izazivački može kazati: gospodo ekonomisti, kad ćete se odlučiti uzeti u obzir politiku? Težak grijeh nepažnje, ili propusta, ili hirovitog tehnokratizma, čega god. Kako bi se dobio rast od oko 3 posto na kraju godine, bila je potrebna nafta po cijeni ne većoj od 20 dolara i inflacija ne veća od 2 posto. Barel po 'kvoti 30' uništava rast (za 0,5 posto smatraju optimisti, a za 1 i više posto pesimisti), i isto toliko utječe na inflaciju. Iz čega može proizići 'začarani krug' skokova koji se ne mogu objasniti, i koji ni po čemu nisu umirujući. (...) Iza fasade 'sve je pod nadzorom' koju crtaju političari i ekonomisti, nalazi se neugodna i opora stvarnost. Mada se povijest nikada ne ponavlja mehanički, mogli bi biti pred općim energetskim sukobom. S fitiljem u Palestini. Bilo bi stoga poželjno prestane s ponašanjima Poncija Pilata, i uzdigne se u protagonista mira. Osim Etike nameću joj to i legitimni interesi. Cijena nafte nije 'optional', posebice za Italiju.", piše Giancarlo Galli.