RU-nafta-Goriva-Vlada-Diplomacija RUSIJA-VEDOMOSTI OD 8.4.02. KASJANOV I RUSKA NAFTA RUSIJA VEDOMOSTI8.IV.2002.Kasjanov na rusku naftu stavio oznaku 'povjerljivo'"Mihail Kasjanov potpisao je vladinu odluku prema kojoj se ne smiju
objavljivati podatci o zalihama i proizvodnji nekih 'strateških' ruda. Prvi put su podatci o bilančnim zalihama nafte postali državna tajna. Istina, analitičari ih svejedno već imaju, no tim se brojkama nikada nije moglo vjerovati.Količina zaliha je jedan od glavnih pokazatelja po kojima tržište procjenjuje naftne kompanije. Međutim, u odluci koju je potpisao Kasjanov nije točno navedeno kakve su zalihe državna tajna - o tome možemo samo nagađati. 'Ako ŠodlukuĆ čitamo doslovno, onda sve zalihe nafte i plina sada ulaze u kategoriju državne tajne i protiv svih kompanija može se pokrenuti kazneni postupak. To je glupost', kaže čelnik ruske naftne tvrke koja je među pet najvećih. Sugovornik lista napominje da mnoge naftne kompanije imaju strane dioničare. 'Kako se podatci mogu skrivati od suvlasnika?', pita se u čudu. Međutim, za odavanje državne tajne, ako nema indicija za veleizdaju, brbljavcima prijeti zatvorska kazna od četiri do šest mjeseci, ili lišenje slobode na četiri godine uz oduzimanje prava
RUSIJA
VEDOMOSTI
8.IV.2002.
Kasjanov na rusku naftu stavio oznaku 'povjerljivo'
"Mihail Kasjanov potpisao je vladinu odluku prema kojoj se ne smiju
objavljivati podatci o zalihama i proizvodnji nekih 'strateških'
ruda. Prvi put su podatci o bilančnim zalihama nafte postali
državna tajna. Istina, analitičari ih svejedno već imaju, no tim se
brojkama nikada nije moglo vjerovati.
Količina zaliha je jedan od glavnih pokazatelja po kojima tržište
procjenjuje naftne kompanije. Međutim, u odluci koju je potpisao
Kasjanov nije točno navedeno kakve su zalihe državna tajna - o tome
možemo samo nagađati. 'Ako ŠodlukuĆ čitamo doslovno, onda sve
zalihe nafte i plina sada ulaze u kategoriju državne tajne i protiv
svih kompanija može se pokrenuti kazneni postupak. To je glupost',
kaže čelnik ruske naftne tvrke koja je među pet najvećih.
Sugovornik lista napominje da mnoge naftne kompanije imaju strane
dioničare. 'Kako se podatci mogu skrivati od suvlasnika?', pita se
u čudu. Međutim, za odavanje državne tajne, ako nema indicija za
veleizdaju, brbljavcima prijeti zatvorska kazna od četiri do šest
mjeseci, ili lišenje slobode na četiri godine uz oduzimanje prava
da obnašaju neke dužnosti ili da se bave nekom djelatnošću tijekom
tri godine.
Dužnosnici jednoglasno tvrde da naftaše nitko neće zatvarati. Kao
što je za list izjavio prvi zamjenik ministra za prirodne resurse
Vitalij Karaganov (upravo je njegovo ministarstvo pripremilo tekst
odluke), resursi neke tvrtke nemaju nikakve veze sa strateškim
zalihama države. A zamjenik ravnatelja kremaljske administracije
Aleksej Volin rekao je da su tajna samo podatci o neraspoređenim
zalihama, tj. o zalihama za koje nijedna naftna tvrtka nije dobila
licencu.
Naftašima i analitičarima nije jasno zašto je trebalo proglasiti
tajnom informaciju koja se ranijih godina ne jednom objavljivala u
otvorenim izvorima, a teško da se otada bitnije promijenila. Prema
podatcima iz tih izvora, ukupne zalihe nafte u Rusiji jesu 18-19
milijarda tona. 'Ako se veličina zaliha htjela proglasiti tajnom,
to je trebalo učiniti prije deset godina, kaže izvor lista
'Vedomosti' u naftnoj kompaniji. Sada je to besmisleno'. Ipak,
vladin dužnosnik koji je htio ostati anoniman, rekao je za list da
nedostupnostt podataka o zalihama može Rusiji olakšati pregovore s
OPEC-om.
Druge naftne države ne kriju podatke o zalihama, ali jako
manipuliraju tom informacijom. Prema riječima Davida Nappa,
direktora odjela za analizu svjetskog tržišta nafte newyorške
Energy Intelligence Groupe, vlade zemalja OPEC-a, primjerice, mogu
uveličati svoje zalihe kako bi dobile veću kvotu za proizvodnju.
(...)
I Rusija je mogla tako postupiti, ali je radije proizvela još jednu
javnu tajnu. U nas je tako tajna obim proizvodnje aluminija: kada se
objavljuje službena statistika pojedinih tvornica, obim
proizvodnje jedne od njih (koja se proizvoljno izabere) ne
objavljuje se. Ako želimo, ukupno prozvodnju možemo prilično točno
izračunati. Ipak, novinari moraju pisati 'oko 3,5 milijarda tona na
godinu'. Tako vjerojatno neće završiti u zatvoru", pišu Aleksandr
Tutuškin i Zoja Kaika.