RUSIJA-VEDOMOSTI OD 11.4.02. CIJENE NAFTE-DOBRA VIJEST ZA RUSIJU

RUSIJA VEDOMOSTI 11.IV.2002. Miran život "Cijene nafte razveselile su Rusiju. Zimus je vlada sanjala o cijeni od 22 do 23 dolara za barel, ne usuđujući se ni pomisliti na 25 do 26 dolara. Protuteroristička operacija Izraela i prijetnje radikalnih arapskih režima o naftnom embargu dale su učinak koji se očekivao od američke operacije protiv Iraka. Sada, čak i ako se sukob vrati u prijašnje mrtvilo, pitanje Iraka opet će držati cijene na višoj razini. Rusiji je osiguran miran život do konca godine, a Kasjanovljevoj vladi potpuna proračunska udobnost i brži tempo rasta od planiranog. Usijane su se glave sjetile naftnog raja iz 1973. No analitičari ne vjeruju da je moguć embargo OPEC-a, kao što ne vjeruju ni u njegovu djelotvornost. Okolnosti su se promijenile. Istražene su zalihe dovoljne za sljedećih sto godina, dok je prije trideset godina taj rok bio pet puta kraći. Udio tržišta koji nadzire OPEC smanjio se preko 1,5 puta. Zemlje koje nisu članice OPEC-a povećavaju proizvodnju. Što cijena nafte bude više rasla, to će se u tim zemljama više ulagati u nova nalazišta. Čini se da je svijet izbjegao moguću naftnu katastrofu, a time će se postupno smanjivati i mogućnost zadržavanja kartelskih cijena. Ipak, predviđanja za sljedeće razdoblje upućuju na nastavak rata za cijenu između zemalja proizvođača i potrošača nafte i promjenu cijene u rasponu od 15 do 25 dolara. Upravo se na tom predviđanju temelji trogodišnji program ministarstva za gospodarski razvitak za koji je predsjednik Putin rekao da je neambiciozan. Prema tom programu, pesimistična je cijena 18,5 dolara, a optimistična 21-22 dolara. Pritom proračunski troškovi ostaju na postojećoj razini, a rast BDP-a u prosjeku iznosi 3,5 do 4 posto na godinu. Vlada je zapravo ekstrapolirala vrlo ugodnu sliku iz zadnje dvije godine na sljedeće tri. Ipak, tempo rasta se tada neće razlikovati od prosjeka u svjetskom gospodarstvu i neće utjecati na položaj Rusije. No glavna stvar nije jasna, tko će uz takav scenarij prisliti vladu da se bavi teškim i politički pogubnim strukturnim reformama. Ekstrapolirajući u vladinom duhu iskustvo prošlih godina, možemo pesimistično zaključiti - nitko", piše list.