IT 9.IV.-LA REPUBBLICA - MOŽDA SAD NEMAJU NIŠTA PROTIV NAFTNOG ŠOKA?

ITALIJA LA REPUBBLICA 9. IV. 2002. Energetska ucjena "(...)Najava bagdadskog diktatora koji je zaustavio izvoz nafte 'do povlačenja napadačke vojske s okupirane palestinske zemlje', vraća političku inicijativu jednom protivniku kojega su Amerikanci htjeli izolirati. Saddama može opet postati junak javnih prosvjeda koji vrše pritisak na umjerene arapske režime. Od jučer je on sve podsjetio da islamski svijet, ako želi, ima drugo moćno oružje, čak i zakonito, protiv saveznika Izraela (zatvaranje naftovoda nije terorizam). Prvi se rezultati već vide. Libija podupire embargo. Pridružuje se i Iran: i to slaganje starih neprijatelja, Bagdada i Teherana, treba upisati u zbroj gubitaka Bushove administracije. Prirodno, nisu dovoljno tri zemlje 'jastrebovi' OPEC-a da bi činile većinu u kartelu proizvođača kojime dominiraju Saudijska Arabija i Emirati. No dok Sharon ne označi povlačenje ni umjereniji režimi neće praviti popuste Americi. Dovoljno je da Saudijska Arabija i njeni susjedi ne povećaju svoju proizvodnju, te dakle ne nadoknade iračko istupanje, naftno će tržište upoznati nove skokove pogibeljne po naša gospodarstva. Bushova kriva procjena ima stare korijene i motive koji se ne mogu priznati. Ignorirajući svaki razumni kriterij geostrateške sigurnosti, nakon rata 1991. protiv Saddama, klan Bushovih bio je redatelj povećanja američke ovisnosti o nafti iz Perzijskog zaljeva. Uz obnovu Kuvajta koju je neposredno iz prve ruke vodio teksaški naftni establishment, s divovskim ulaganjima Exxona u ležišta saudijskog prirodnog plina (25 milijardi dolara), američki uvoz iz zaljeva popeo se na 28 posto od sveukupnog zbroja, dok je prije deset godina bio pola toga. Tome treba pridodati da je zapad u godinama nafte po povoljnoj cijeni napustio svaku ozbiljnu strategiju štednje i diverzifikacije izvora energije, sve do američkog odbijanja sporazuma iz Kyota. U europskim se uredima sumnja da Amerika nema ništa protiv jednog naftnog šoka koji bi više kaznio stari kontinent.(...) Pošto je ogoljena energetska ranjivost zapada, počinje i jedna druga igra: odnosi snaga s arapskim svijetom mjere se i na tržištima a na tom usporednom pregovaračkom stolu ukazuje se Saddam. (...) Ako Saddam ponovno postane junakom arapskih masa, cijena još jedne krive procjene postaje visoka: Bush bi mogao otkriti da se arbitar američkih izbora za kongres nalazi u Bagdadu", piše Federico Rampini.