IHT 3. IV. NADZOR ORUŽJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 3. IV. 2002. Zakopati hladni rat novim idejama o kontroli oružja "Predsjednik George W. Bush i ruski čelnik Vladimir Putim imaju priliku na svom svibanjskom summitu u Moskvi početi raditi na potpuno novom okviru kontrole nuklearnog oružja za posthladnoratovski svijet. Rusija i Amerika uhvaćene su u klopku nuklearnog zastrašivanja od 1950-tih. Bush je govorio o 'obostranoj suradnji' između Rusije i SAD-a. Model američko- ruskih odnošaja zasnovanih na 'obostrano zajamčenoj suradnji' ima mnogo smisla. Zaista je vrijeme da se napusti hladnoratovski okvir obostrano zajamčenog uništenja. Prvi korak u procesu stvaranja novog strateškog okvira mogao bi biti ostvaren u Moskvi, uključujući slijedeće elemente: Prvo, razinu nuklearnog oružja trebalo bi smanjiti još više nego što to dva čelnika sada planiraju. Čak i 1.500 preraspoređenih bojevih glava, koje je Putin spreman prihvatiti, više je od onog što zahtijevaju njihov sadašnji odnos i nove prijetnje s kojima su suočeni. Trebalo bi poduzeti akcije koje bi za cilj imale smanjenja učiniti nepovratnima što je moguće više, uz pomoć tehnologije i transparentnosti. Rusija je sada izgleda odlučila pospremiti operativno spremne nuklearne bojne glave, na taj način dodatno komplicirajući sigurnosne probleme. Razmontiranje nuklearnih glava je spor posao, ograničen trenutnim fizičkim sposobnostima i dostupnim prostorima za sigurnu pohranu. Neizbježno je da će neke bojne glave koje čekaju na razmontiranje trebati biti pohranjene. No dvije zemlje mogu utvrditi proces nadgledanja eliminacije viška bojnih glava. To bi trebale učiniti što je prije moguće. Drugi ključni element mogao bi biti izgrađen na zajedničkim akcijama s ciljem sprječavanja prijetnje razbojničkih zemalja ili terorističkih skupina. Ono što je od 11. rujna učinjeno po ovom pitanju ohrabruje. No ključno za prevladavanje neprijateljstva koje je iza dviju zemalja bit će američko- ruska suradnja u balističkoj raketnoj obrani. Ovo zahtijeva zajednički projekt NATO-a i Rusije, koji bi prvo za cilj imao raketnu obranu, usredotočavajući se na istraživanje, razvoj, proizvodnju i preraspoređivanje. Ako bude uspješan, zajednički projekt ovog tipa (...) učinkovito će integrirati europsko- atlantsku zajednicu u borbi protiv prijetnji iz zraka i svemira. Era obostrano zajamčenog uništenja postala bi dio povijesti. Treće, Rusija i Amerika trebale bi osnovati američko - rusku stratešku skupinu na visokoj razini kojoj bi na čelu bila dva predsjednika (...). Potreban je mehanizam za usmjeravanje dviju zemalja općenito u istom smjeru, jednako kao što je Velikoj Britaniji i Americi bio potreban zajednički odbor šefova stožera tijekom Drugog svjetskog rata, dok su eksperimentirali s do tada nepoznatim zadatkom zajedničkog djelovanja u sigurnosnim pitanjima. Za ovo nisu potrebni sporazumi. Američko - ruska suradnja je potrebna u čitavom nizu projekata, kao što su raketni napadi i transparentnost u području sistema nuklearnog oružja kratkog dometa. Nepostojanje prikladno ustrojenog foruma na visokoj razini za usklađivanje obrambenih odluka jedan je od razloga zbog kojeg se brža tranzicija prema odnosu koji bi bio više nalik savezu nije dogodila. Ovo su ključni elementi programa koji bi počeo graditi novu strategiju 'obostrano zajamčene suradnje'- kombinacije minimuma nuklearnih snaga; sve veće zajedničke obrane protiv balističkih raketnih napada; i, što je najvažnije, institucionalizirane suradnje koja je prikladna za de facto saveznike. Svibanjski sastanak na vrhu vrijeme je za potpuno novi rusko- američki sigurnosni odnos, potpuno drugačiji od onog koji je postojao tijekom hladnog rata. Samo snažno i hrabro političko vodstvo i strateška vizija mogu izgraditi takav odnošaj", pišu Arthur Hartman, bivši veleposlanik u Sovjetskom Savezu; James Goodby, posebni izaslanik predsjednika za nuklearnu sigurnost tijekom Clintonove vlade i Alexander S. Jereskovski, bivši viši ruski diplomat koji se bavio američko - ruskom kontrolom nuklearnog oružja.