NYT 14. III. KAKO OSTATI NUKLEARNA VELESILA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 14. III. 2002. Pravi problemi naše nuklearne doktrine "Zbog preporuka koje se iznose u tajnoj Pentagonovoj reviziji nuklearnih snaga SAD-a izbila je prava oluja. Kritičari tvrde kako je Bushova vlada sklona inicijativama koje će potkopati 57- godišnji tabu koji se tiče korištenja najstrašnijeg oružja. No oni taj dokument, koji je 'procurio' prošlog vikenda, ne čitaju pravilno. Zapravo, ono što vlada predlaže u 'Nuclear Posture Review' (Revizija nuklearne doktrine) nije ništa drugo nego pretvorba strateških snaga SAD-a s ciljem smanjivanja broja nuklearnog oružja u američkom arsenalu i reduciranje oslanjanja na nuklearno oružje u slučaju krize ili sukoba. Nakon kraja hladnog rata, prijetnja Rusije drastično se smanjila, omogućujući SAD-u da unilateralno smanji svoje nuklearne snage. Vlada bi smanjila broj operacijski pregrupiranih bojnih glava u slijedećih deset godina za dvije trećine- na između 1.700 i 2.200. Nedavno ostvareni napredak u proizvodnji oružja s preciznim navođenjem omogućit će i zamjenu konvencionalnog oružja, u ograničenim količinama, i nuklearnog oružja, što bi moglo omogućiti daljnje reduciranje nuklearnih snaga. Druga preporuka izvješća jest veće oslanjanje na nenuklearno precizno oružje i raketnu obranu s ciljem jačanja zastrašivanja, a tako i sprječavanje napada oružjem masovnog uništenja (kemijsko, biološko i nuklearno oružje), i za oružanu obranu od napada ako zastrašivanje ne uspije. U idealnom slučaju, američka raketna obrana presretala bi neprijateljske rakete opremljene oružjem masovnog uništenja. Bilo kakvo preostalo oružje masovnog uništenja tada bi bilo uništeno nenuklearnim preciznim napadima koje bi počeo SAD. Korištenje nuklearnog oružja- i mogućnost da se prekrši tabu- ne bi bilo potrebno. Prema ovom scenariju, nuklearno oružje i dalje bi ostalo kao posljednja mogućnost, kao što je to i sada slučaj. Pa ipak, mogu se čuti kritike usmjerene protiv načina na koji su te preporuke iznesene. Neki smatraju kako je rasprava o potencijalnim vojnim sukobima koji bi uključivali Kinu, Iran, Irak, Libiju, Sjevernu Koreju, Rusiju i Siriju- i mogućnost korištenja nuklearne sile protiv tih zemalja- provokativna. No cilj Pentagona dugo je bio pripremati ratne planove za različite vjerojatne razvoje stanja. Rusija i Kina imaju velike nuklearne arsenale. Drugih pet država neprijateljski je raspoloženo prema Americi i njenim saveznicima, imaju veze s terorističkim organizacijama i aktivno nastoje doći do oružja masovnog uništenja. SAD mora razviti metode zastrašivanja s ciljem sprječavanja korištenja kemijskog i biološkog oružja- oružja kojeg smo se mi odrekli. Kritičari tvrde i to da stil izražavanja koji se koristi u reviziji, jer iznosi mogućnost da bi se nuklearno oružje moglo koristiti protiv zemalja koje imaju biološko ili kemijsko oružje, krši 'negativno' sigurnosno obećanje Sporazuma za neproliferaciju nuklearnog oružja. SAD je, naime, obećao da neće koristiti nuklearno oružje protiv zemlje koja nema nuklearno oružje niti je povezana sa zemljom koja ga ima. Clintonova vlada ovo je još jednom potvrdila. No Clintonova vlada, kao i obje Bushove, imala je i stav proračunate dvosmislenosti kada je posrijedi pitanje hoće li upotrijebiti nuklearno oružje kao odgovor na kemijski ili biološki napad, čak i u slučaju da agresor ne posjeduje nuklearno oružje. Prije rata u Perzijskom zaljevu, prva Bushova vlada ostavila je Sadama Huseina bez odgovora na pitanje kako bi vlada SAD-a reagirala na irački kemijski ili biološki napad na američke snage iako Irak nije posjedovao nuklearno oružje. Kontroverzu potiče i prijedlog izvješća da se razvije 'mini nuklearno oružje', odnosno nuklearno oružje koje bi uzrokovalo manje uništenje. Ono bi se moglo koristiti za uništavanje duboko zakopanih meta, npr. podzemnih bunkera koje koriste razbojničke države za razvijanje i pospremanje oružja masovnog uništenja. Kritičari se boje da bi za to 'mini nuklearno oružje' postojala veća vjerojatnost da bi bilo korišteno, jer bi uzrokovalo manje štete. No ministarstvo obrane već ima nuklearno oružje koje je oblikovano tako da prodire u bunkere. Izvješće predlaže da se nastojanja da se razvije učinkovitije prodiruće oružje nastave(...). No još je važnije to da predlaže nenuklearnu opciju za uništavanje takvih ciljeva, uključujući i precizno oružje koje bi znatno smanjilo oslanjanje na mini- nuklearno oružje. Postoji i zabrinutost zbog planova Pentagona za pospremanje, a ne uništenje, velikog broja nuklearnih bojnih glava(...). No pospremanje ima smisla iz dva razloga. Prvo, Pentagon trenutno nije sposoban proizvoditi novo nuklearno oružje a proces za ponovno pokretanje proizvodnje trajao bi godinama. Drugo, dramatično smanjenje broja nuklearnog oružja kojim raspolaže SAD povećao bi vjerojatnost da bi druge zemlje sebi za cilj postavile to da dosegnu našu razinu nuklearnog naoružanja. I dok smanjujemo broj našeg oružja, sposobnost povratka na sadašnju razinu naoružanja bila bi važna u obeshrabrivanju zemalja koje teže statusu nuklearne supersile. Kritičari vlade, međutim, u pravu su kada je posrijedi jedna ključna stvar. Unatoč nastojanjima koja su trajala gotovo pola stoljeća, učinkovita balistička raketna obrana i dalje je dugoročni cilj, ne realnost. Iako vlada ne bi trebala odustati od nastojanja da nastavi obećavati tehnologiju raketne obrane, trebala bi biti realistična glede uloge koju raketna obrana može igrati. Konačno, unatoč pozivu, koji se iznosi u izvješću, na stvaranje strateške, nenuklearne sile za precizno napadanje, proračun vlade sadrži malo bitnih inicijativa s tim ciljem. Umjesto toga, proračun je velikim dijelom rezerviran za veoma problematičnu raketnu obranu, dok se u oružje za precizno napadanje, kao što je precizno streljivo dalekog dometa, ne ulaže dovoljno. Krajnji rezultat mogla bi biti strateška sila koja, iako u pričuvi ima mnogo manje nuklearnog oružja, ne pruža snažne nenuklearne alternative protiv razbojničkih zemalja", piše Andrew F. Krepinevich, izvršni direktor Centra za strateške i proračunske procjene (Center for Strategic and Budgetary Assessments).